Piše: Ranko Rajković
Međunarodna politika vrši selekciju diktatora. Kroz razne mehanizme pomaže kako uspostavi i održavanju diktatora na vlasti tako i padu diktatora s vlasti. U malim, s geopolitičkog aspekta zanemarljivim zemljama poput Crne Gore zanimljivo je posmatrati odnos prema našem domaćem diktatoru i prema diktatoru u najbližem susjedstvu. Interesantno je da veliki broj onih koji nikada nijesu ni jednu jedinu riječ zucnuli protiv diktatora (Đukanovića) u Crnoj Gori bivaju najgrlatiji protiv diktatora ( Vučića) u Srbiji.
Jasno je da će Srbiji u datoj situaciji biti bolje što prije diktator (Vučić) odstupi s vlasti koju vrši već 12 godina kao što je jasno da bi Crnoj Gori bilo mnogo bolje da nije 30 godina čekala na pad diktatora(Đukanovića). Ali o tome se ne odlučuje ni u Crnoj Gori ni u Srbiji. Diktatori su u nadležnosti međunarodne politike.
Vučić Đukanoviću poklonio Đurišića, kao čuvenu Trojansku skulpturu
Da li će Srbija odstupanjem diktatora s vlasti imati iste probleme kao što ih ima Crna Gora kada joj je diktator pao s vlasti ali zadržao svoje poklonike i poslušnike u državnim strukturama. Ne Vjerujem. Srbija ima vrednije ljudske resurse i veću institucionalnu tradiciju. Ipak će oporavak Srbije biti mnogo komplikovaniji nego oporavak Crne Gore iz drugog razloga.
U Srbiji je Anarhija uzela maha. Ne bilo kakva anarhija već slatka omamljujuća Anarhija koja blokadere na ulicama čini važnim, uspješnim i slavodobitnim „revolucionarima“. Blokaderi su ekonomski oslabili Srbiju, zaustavili investicije, poremetili tempo razvoja koji je po statistikama međunarodnih organizacija bio uspješan. Uz to blokaderi su iskompromitovali i unizili Univerzitet, srozali autoritet profesora, izvrgli ruglu ideju učenja i smisao studiranja uopšte. Potreba za obrazovanjem okarakterisana je kao nazadan i egoističan proces a oni koji su je ispoljili dobili su pogrdno ime Ćaci. Fakulteti i škole su blokirani a u društvu su se raširili vicevi i sprdačine na račun „onih koji hoće da uče“ čime je napravljen duboki jaz među pripadnicima mladih generacija. Jedni bi da idu na predavanja, vježbe, ispite…Drugi ih u tome agresivno sprečavaju.
Nikola Jović: Zašto su dešavanja u Srbiji suprotna od Majdana u Ukrajini 2014.
Prosveta, obrazovanje dijelom i kultura u Srbiji su postale bespotrebne žrtve borbe protiv diktatora. Još se ne zna kako će se razvijati to anonimno mnoštvo koje je na putu da svojim svakodnevnim blokadama izazove veliku krizu u državi i izvrši smjenu vlasti mimo izbornog procesa putem plenuma i raznih tehničkih, ekspertskih, koncentracionih grupacija.
Izvesno je da Srbiji slijedi period velike političke nestabilnosti koji je normalna pojava poslije pada diktatura gdje god se u svijetu dešavale. Podjele u Srbiji biće sve veće kao što su i u Crnoj Gori sve veće i veće. U konstelaciji nove podjele vlasti krenuće zasluge i nagrade. Stara društvena dostignuća (vanpolitička) doživjeće kazne i osvete. Bujaće birokratija i parazitizam kao i u Crnoj Gori…Istorija će se ponavljati do novoprojektovanih diktatora. To je sudbina malih naroda koji žive u sjenci Zapadnog hegemona. Ovo napisah kao reakciju na proteste u srpskim gradovima koji nekog ushićuju a nekog čine gnjevnim. Ja ne pripadam prvima a društvo ne bih pravio ni prvoj ni drugoj grupi…
Izvor: Ranko Rajković/ Fejsbuk
