Utorak, 5 maj 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
GledištaDrugi pišu

Slobodan Reljić: Evropska unija spasava sebe od studenata

Žurnal
Published: 18. jul, 2025.
Share
Foto:BETAPHOTO/MILAN ILIC
SHARE

Piše: Slobodan Reljić

Oglasio se Mihael Martens i saopštio nam da je „velikosrpski nacionalizam zavladao studentskim protestima u Srbiji“. Čitaocu koga interesuje šta je Frankfurter algemajne cajtung, čiji je Martens decenijski specijalac za usmeravanje nemačke javnosti na progon prava Srba da budu Srbi, valjalo bi da pročita knjigu „Kupljeni novinari – Kako političari, tajne službe i visoke finansije upravljaju nemačkim masovnim medijima“ bivšeg važnog novinara tog vodećeg nemačkog lista Uda Ulfkotea. Tu je detaljno i na direktnim primerima pokazano kako BND i CIA rade sa martensima, kako izgleda nezavisnost martensa u odnosu na nemačku vladu, i kako se „slobodni novinar“ upotrebljava u operacijama po Evropi i svetu.

Zato valja čitati M. Martensa jer vetrovi koji duvaju kroz njegovu glavu javljaju šta bi nas uskoro moglo udariti. Martens je telal.

Ubiti Andrića

„Sve je već pokazala lista govornika koje su studenti izabrali za skup: ‘Nacionalisti i relativizatori ratnih zločina nadmetali su se u širenju velikosrpskih parola. Voditeljka koju su izabrali studenti, nije zaostajala za njima.

„Samo je rektor Beogradskog univerziteta govorio umerenim tonom, ali je ostao izuzetak.“ (Kroki koji opisuje stanje i sugeriše rešenje?)

A onda se specijalac, koji je inače na poslu disciplinovanja Srba dao i na izučavanje Nobelovca Andrića koji je nekad kao i ovi studenti izdao „zapadne vrednosti“ – on gledajući Musolinija i Hitlera, a ovi njegovi unučići sluteći zlokob – jer su naslednici njihova bedna slika, ali voljni da rade što su i kako su „velikani“ radili. Specijalac Martens je U požaru svetova – Ivo Andrić jedan evropski život izlicitirao stav koji neupitno pokazao da je on na drugoj obali od Andrića!

Andrić jeste evropski velikan, ali odlučan da nikakva okupacija njegovom narodu se ne može predstavljati kao sloboda. Treći Rajh (koji je vek stara praslika NATO i današnje Evropske unije) činio je suprotno. Danas se ne možete oteti utisku da je na delu Četvrti rajh – iste namere i iste vrednosti, samo se centrala uspostavila u Vašingtonu. Martens, pak, tipičan je neoliberalni „politički korektan“ izvođač radova na Balkanu (Nemačka, Nemačka iznad svega!, naravno po meri američkih potreba) koji stalno šalje poruku da je Andrićevom narodu sloboda samo ono što mu se da. Njegov list je lokalni bilten one sile koja Evropu drži kao svoj nosač aviona.

Vojislav Durmanović: Samoponiženje

Ubiti Nikolaja

Student, koji u Beogradu na Vidovdan govori „o Bogu, Srbima i Kosovskoj bici“ za martense „histerično urla i vrišti“. I „to što su studenti upravo taj dan izabrali za okupljanje, nagoveštavalo je nešto loše. I te slutnje su se obistinile.“

U martensovskoj Evropi najbolje bi srpskim studentima bilo da su izabrali 20. april kad se u Braunau na Inu rodio čovek koga je nosila ideja da Nemci ujedine Evropu, a onda tvrdili da to nije zbog Hitlerovog rođendana. Tako bi se izjednačili s Ukrajincima i Azovom – što bi martnesovskom srcu bilo milo, a oni bi mogli da ih malo kritikuju. No, no deco. Mi ćemo vas naučiti da je, Nikolaj (Velimirović), koga spomenu student na Vidovdan, bio„obožavalac Hitlera“. Toliko daleko nije išla ni komunistička propaganda, koja je imala razloga da na Nikolaja kao opasnost udara iz svih oružja. Jer, Hitler je Nikolaja i crkveno vođstvo internirao u Vojlovicu kod Pančeva a onda je i odveden u Dahau. Ono što je ostalo od Hitlera posle pola decenije rata nije ubilo srpske episkope. Martens pokazuje da razume da je to bila greška.

Elem, iz te posthitlerovske papazjanije se vidi da je zločin nad zločinima počinio „jedan profesor književnosti“ koji je „u pseudo-istorijskom govoru pozvao publiku da ne zaboravi ni Srbe na Kosovu, ni u Republici Srpskoj u Bosni, u Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji.“ Strašno! Iako martensovska pamet razume da su njegovi profesori – u doba kad su Nemci plaćali cenu za najmonstruozniji rat svetskih razmera – imali pravo da „pozivaju“ na nemački integralizam i ne priznaju DDR?

To pravo je iz činjenice što su DDR-Nemci okupirani od Rusa. „Slobodni Nemci“, okupirani od Amerikanaca, mogli su hrabro da žele da se američka okupacija proširi do poslednjeg Nemca. I danas su ponosni na svoju okupaciju.

Ramzi Barud: Nesavladivi otpor Gaze

Kunderino prosvetljenje

Kad Martens ne bi bio na zadatku (nije on glup, razumeo bi!) od koristi bi mu bilo da se suoči sa Kunderinim saznanjem: „Nova Evropa rođena je iz jednog ogromnog poraza, kome nema ravnog u njenoj istoriji; prvi put, Evropa je bila potučena, Evropa kao takva, čitava Evropa. Potučena prvo ludilom svog sopstvenog zla otelovljenog u nacističkoj Nemačkoj i potom oslobođena s jednog kraja od strane Amerike, a s drugog, od strane Rusije.

Oslobođena i okupirana. Govorim to bez ironije. Obe te reči su tačne. U njihovom spoju leži jedinstvena priroda situacije. Postojanje članova Pokreta otpora (partizana), koji su se svuda borili protiv Nemaca, ništa bitno nije promenilo: nijedna zemlja Evrope (Evrope od Atlantika do baltičkih zemalja) nije se oslobodila sopstvenim snagama. (Nijedna? Jedna ipak jeste. Jugoslavija. Svojom sopstvenom partizanskom vojskom. Zato je 1999. godine bilo neophodno nedeljama i nedeljama bombardovati srpske gradove: da bi se, a posteriori, i tom delu Evrope nametnuo status pobeđenog.)“

Martensovska umnost je rado čitala Kunderine misli iz Šale (roman iz 1965), ali je za nju Kundera zalutao kad je pre petnaestak godina, u pogovoru za roman Kurcija Malapartea Koža (1949) bacio tračak istine na sumornu istoriju Evrope iz druge polovine XX veka.

Valjalo bi martensima da se malo otrezne i da nam u ovom istorijskom vremenu ne drži nemoralne lekcije, a i oni naši koji bi da deluju po martens-instrukcijama – mogli bi se rastati od truleži koja već smrdi.

Kraj modernosti

U Martenslendu u glavama tih globalnih gubitnika br. 1 (jasno je da je Ćacilend samo provincijska ispostava) žive s uverenjem da i oni imaju pravo da nekog uče. Razumeju, i po reagovanju vlasti iz Beograda, da imaju pravo na to.

Na Vidovdan, studenti (od kojih se toliko očekivalo – jer se martensima činilo da ih je evropropaganda napravila brojlerima), su digli ruke od evropskog puta koga se „kao pijan plota“ drži predsednik Vučić. Čuli su da je modernost mrtva (Forin polisi javlja bez uvijanja – The End of Modernity) i mladost ludost odmah udara kontra.

I tako oni nisu iskoristili priliku da na Slaviju, širokoevropski ili ProGlasovski, dovedu evrofila izvanrednog Aljbina Kurtija, koji nije Slaven (Četvrti rajh do Slovena drži koliko i Treći) a koji „srpsko pitanje“ rešava po najvišim evropskim standardima – do poslednjeg Srbina. Pa da nas g. Martens vidi! I da nam Brisel namigne za neki klaster!

Evropa, kako se u nas olako naziva Evropska unija, prilazi misli da je vreme da Vučić ide. Sve je dao što se dati moglo, i šta će im više. A i ne može da vlada tim nekontrolisanim studentima. Pa, ni narodom više. Baš liči na Mila na kraju. Pa će se tražiti neka ništavnost. Ima tu kandidata kao oni crno-monte-evropljani koje su priveli u Podgovrici, ali Srbija je malo komplikovanija. Veća. I ti studenti.

Dok martensi igraju igre ona ostrižena ženica koja se preziva po ptici kos – svaki čas doleti u Beograd da podseti kako je Vučić dao Kosovo, ali to nije dovoljno… „Dakle, niko ne prisiljava Srbiju. Ali, kad kažete: Da, želimo da postanemo član EU – onda to mora da se uradi. Mnogo stvari mora da se uradi.“ Možda i da Siniša Mali ode u apsanu. Jer, bez svakog se može. Razumeo bi to Siniša u ime viših ciljeva.

Slobodan Reljić: Ubiti Boga u Putinu

Srpska pitanja

Kaže kosovka Slovenka, koja je komesar, da su „protesti koje vidimo već nekoliko meseci, izraz toga da ljudi nisu zadovoljni situacijom.“ Zna Marta da predsednik, konkvistador protiv obojenih revolucionara na svim meridijanima, više nije u pravu jer „demonstranti zahtevaju isto što i mi kao EU zahtevamo od Srbije, borbu protiv korupcije, vladavinu prava, slobodu medija. Dakle, imamo zapravo zajednički interes“.

E, sad studenti ne nose zastave EU, pa pita komesar Kos ljude u Srbiji „s kojima je u kontaktu – organizacijama civilnog društva, profesorima, univerzitetima“, jer nema potrebe da pita pravu Srbiju. I: „Veoma je zanimljivo šta mi govore – prvo: ’Vi podržavate našeg predsednika Vučića.’ Drugo: ’Bombardovali ste nas. U redu, bio je to NATO, ali bombardovali ste našu zemlju.’ Treće: ’Želite da priznamo Kosovo.’ I četvrto: ’Ne želimo da naljutimo Rusiju.’ Dakle, odgovori idu u veoma različitim pravcima i to su osećanja koja takođe moramo da uzmemo u obzir.“

Auuu, znači li to da je komesarka spremna da Srbima da nešto za pravo? Vratiće Kosovo? Osuditi bombardovanje? Odobriti odnos sa Rusima? Ne, pobogu! Kaže jasno: „Planiramo da bolje predstavimo prednosti proširenja!“

Studentima se takva besmislica, naravno, neće dopasti, ali ne znači da se među „onima koji ih podržavaju“ (to je već kategorija u Srbiji koja Vučića drži u strahu) neće naći mnogi poštovalac. To su oni koji hoće da uče o proširenju!?

Naš predsednik nema dilemu, on neće odbiti da uči, ali sad je tu i konkurencija. Evo, ovaj dobri čovek koji se uživeo u ulogu rektora slobodnog BU, toliko da bi mogao da stane na čelo „nove evropske Srbije“. Na Vidovdan se ponašao kao martensovski Evropljanin par excellence. A i pre. Nikad mu se nije otela reč da razume zašto se Srbi protive da se Trampu mune taj Generalštab. Nije se čudio što su falsifikovani dokumenti. Nije to njegov posao. On je arhitekta. O Kosovu – ne… Šta da kaže o Kosovu arhitekta, a još nije došlo na red da se ruši spomenik na Gazimestanu pa da tu Vučić i Kurti zajedno pozovu zeta Kušnera da vide šta bi tu najbolje uspevalo narednih sto godina. A ne, kakva Republika Srpska… Ne bi da se napreže ni oko jadarita. I sve tako.

Rektor na ispitu

Bio je član radne grupe za stručnu kontrolu Nacrta prostornog plana područja posebne namene uređenja priobalja grada Beograda za projekat Beograd na vodi. „Zbog sprečenosti“ nije pojavio na sednici kad je odlučeno da „plan može da ide u dalju proceduru“, ali nije to bilo zbog sprečavanja. „Iznenada“ će se pojaviti kao kandidat za rektora Beogradskog univerziteta, jer se Ivanka Popović nije svidela vladajućoj strukturi – a za njega će lobirati bivši ministar prosvete Mladen Šarčević koji je tada specijalni savetnik i Ane Brnabić i Aleksandra Vučića.

Sad na krucijalno pitanje što su studenti sumnjičavi prema EU Špiglu objašnjava da „pregovori o pristupanju Srbije EU veoma dugo traju“, da „mnogi sada misle da EU podržava Vučićevu stranku“. Ali: „Pomogao bi jasan znak podrške zahtevima studenata za vanredne izbore, naročito pošto je ono što oni traže u skladu sa uslovima za pristupanje Uniji.” Obradovaće martense – da su studenti tajno „na evropskom putu“ i samo hoće da preteknu Vučiću.

Predsednik je, naravno, zaslužio da ga dr Đokić uči pameti. Ali studenti, valjda, nisu zaslužili da njihov napor ne dovede do raskida s kolonijalnom demokratijom. Jer mi smo u ovome – zbog tog sistema. To bi trebalo da ima na umu svako „ko ih podržava“, pa i ovoj „čoveka bez svojstava“. Šta nas sve još čeka? Iako im se sve raspada, „državnici“ Vučić-Mali kreću na Sajam. Da se javna ustanova, važnija za društvo i od Generalštaba, razvali za njihov mračni Beograd na vodi. Baš me zanima da li će arhitekta Đokić reći – dosta. Vreme je da se pridruži narodu i studentima – konkretno.

Izvor: Pečat

TAGGED:EUprotestiSlobodan Reljićstudenti
Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Nikola Malović: Overturizam
Next Article Hans Fajfer: „Majn kampf“: Hitlerove ideje žive i posle 100 godina

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Urednik kola i kafe

I za Desankom su se, kao za suncem, okretali mladi pesnici i čitaoci. U građenju…

By Žurnal

Aleksandar Živković: Identitetski svrabež

Piše: Aleksandar Živković Kada se Njemačka ujedinjavala sedamdesetih godina devetnaestog vijeka, jedno od glavnih pitanja …

By Žurnal

Nebeski jahač Kiro

Srušena je brana Peruća u Kninskoj Krajini. Iz vode se pomalja kameni most i i…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

Gledišta

Treće veče Trga od ćirilice: Njegoš – četiri jubileja

By Žurnal
Gledišta

Aleksandar Živković: Persijski rat i provincijalizacija medija „glavnog toka“ u Crnoj Gori

By Žurnal
Gledišta

ŽURNAL SUTRA OBJAVLJUJE EKSKLUZIVNU ANALIZU: Šta će se desiti kada budu objavljeni rezultati popisa?

By Žurnal
Drugi pišu

Akademik Tibor Varadi: Život Srba u Severnoj Makedoniji – princip jednakosti

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?