Piše: Tibor Varadi
Jedan od temeljnih – mada ponekad zaboravljenih – principa međunarodnog prava je princip jednakosti. Taj princip pretpostavlja da se prihvati kao istina, da pravo na jednakost uključuje i pravo na različitost. Ne postoji pravo na jednakost ako svi građani jedne države imaju jednako pravo da idu u istu crkvu i da slušaju nastavu na istom jeziku. Ako svi građani jedne države sa katoličkom većinom imaju pravo da idu u katoličku crkvu, to nije jednakost, već diskriminacija. I to važi naravno i za druge religije. Važi i za jezike. Jednakost se postiže uvažavanjem različitosti.
Princip jednakosti nije jednostavan i prostire se na razne vrste jednakosti. Čuveni francuski pisac Anatole France je imao jednu duhovitu opasku povodom prevelikog pojednostavljenja principa jednakosti. Anatole France govori o zakonima koji jednako zabranjuju i milionerima i beskućnicima da spavaju pod mostovima.
Princip jednakosti ne sme biti sporan. Po pravilu se i ne spori, ali se ponekad prihvata više kao fraza i zaboravlja se suština. Pravi zadatak je ostvarenje istinske jednakosti. Prihvatanje različitosti je jedan od preduslova istinske jednakosti.
Pri tome je od direktnog je značaja jedna poznata i često citirana misao Tanake, poznatog sudije Međunarodnog suda pravde. U jednoj presudi donetoj 1996. godine Tanaka ističe: „da jednakost ne isključuje različito tretiranje ljudi koji pripadaju različitim religijama, imaju različite jezike, različiti ekonomski položaj, različite životne dobi“. Prema rečima Tanake: To treat different matters equally in a mechanical way would be as unjust as to treat equal matters differently. Dakle: Jednako tretiranje različitih stvari na mehanički način je isto tako nepravedno kao i različito tretiranje jednakih stvari.
Taj princip potvrđuju i brojne norme međunarodnog prava. Ako se obratimo na naša područja, suština je u tome, da su građani Srbije jednaki, ako mogu da sačuvaju svoj jezik i kulturu i tada, kada to nije srpski jezik i srpska kultura. A Srbi van Srbije mogu biti jednaki, samo ako mogu da sačuvaju srpski jezik i srpsku kulturu.
Da dodam i to, da sačuvati svoj jezik naravno ne isključuje poznavanje drugih jezika. Poznati mađarski pesnik Kostolanji (inače rodom iz Subotice) je jednom rekao da neko ko zna samo mađarski, ne može istinski da poznaje mađarski jezik. Jer je za sagledavanje potrebna i perspektiva. A takvu perspektivu pruža poznavanje drugog jezika.
Svi građani Srbije treba, naravno, da znaju srpski jezik. To se odnosi i na manjine. Srbi u Makedoniji treba da znaju i makedonski jezik. Ali imaju pravo i na istinsku šansu da sačuvaju srpski jezik i kulturu.
Da bi smo mogli da preduzmemo ispravne korake, treba da vidimo gde stojimo. Treba da poznajemo svoju prošlost, treba da poznajemo institucije kroz koje se mogu sačuvati jezik i kultura, treba da imamo istinski uvid i u probleme, jer se bez percipiranja problema ne mogu se videti ni rešenja. Treba da znamo gde smo. Ja iskreno verujem da će ovaj okrugli sto tome doprineti.
Izvor: Spona
