Piše: Aleksandar Živković
Nedavno pristupanje Crne Gore (i Albanije), u svojstvu pridruženog člana „Inicijativi tri mora“ (Baltik – Crno more – Jadran) nije imalo veći odjek u javnosti. Inicijativu su pokrenule prije deset godina Poljska i Hrvatska uz, smatra se, veliku pomoć američke diplomatije, za sada bez opipljive finansijske injekcije.
Nekadašnji geopolitički Intermarium, po njegovim sadašnjim projektantima zadržao je ulogu u „obuzdavanju Rusije“, o čemu svjedoči prijem Ukrajine i Moldavije, a dobio je i novi smisao u suprotstavljanju kineskom projektu „Jedan pojas, jedan put“. Osim toga, analitičari primjećuju da je Inicijativa tri mora u funkciji balansiranja odnosa stare, zapadne i „nove“, istočne Evrope, na čelu sa Poljskom.
Aleksandar Živković: Kako je Vučić upoznao patrijarha Pavla?
Inicijativa je za sada samo ekonomska i to oslonjena na razvojne banke i privatni sektor. Konkuriše se za projekte u oblasti saobraćaja, energetike i digitalizacije. Punopravne članice, istovremeno članice EU, koriste i novac iz njenih izvora za projekte.
Teško je povjerovati da će Crna Gora imati u skorije vrijeme neke finansijske koristi od ove Inicijative. Sada je njeno učešće u projektu više simboličnog značaja.
Ima Crna Gora dosta tih simboličnih „priključaka na Zapad“, a za sada malo dobiti od njih. A zemlji su potrebna ozbiljna ulaganja u infrastrukturu i novi investicioni ciklus. Kako doći do kapitala za te potrebe centralno je pitanje crnogorske ekonomije. Bilo bi i centralno pitanje ekonomske diplomatije kada bi u Crnoj Gori ona postojala.
