Po istorijskoj građi iz državnog arhiva u Zadru
Još za vrijeme svog života Njegoš je podigao kapelu na vrhu Lovćena. „Ovu je crkvu sagradio vladika“, kako nam priča Medaković, „u toj namjeri da on bude sahranjen u njoj, na onoj visini, koja je najviša u Crnoj Gori i od kud se vide ponajviše samo srbske zemlje i sinje more“.
Njegoševi savremenici se ne slažu u datumu podizanja te kapele. Neki tvrde da je podignuta 1843.g. neki 1845.g. a neki čak 1846.g. Risto J. Dragićević je savjesno tragao za podacima u dokumentima Državnog arhiva na Cetinju da bi rasvijetlio ovo pitanje ali mu nije pošlo za rukom da nađe o tom nijedan savremeni arhivski dokument.
Mi smo naišli u Državnom arhivu u Zadru na neke istorijske podatke iz kojih će se vidjeti kad je Njegoš sagradio kapelu na Lovćenu.
Okružni Kotorski poglavar Gabrijel Ivačić dostavio je 18 maja 1845. g. pod brojem 377/p. jedan izvještaj Gubernijalnom predsjedništvu u Zadru. Ivačić je već tada bio od svojih povjerenika obaviješten da će Njegoš da podigne crkvu na najuzdignutijem lovćenskom vrhu Štirovniku. Trebalo je da Njegoš počne sa izgradnjom te građevine što je moguće prije. On je to krio i pravio se kao da ne zna kom svecu treba da posveti tu crkvu. Neki su vjerovali da će ona „biti nazvan crkva Svetoga Petra ili Svetoga Luke ljubotinjskog“. Na kraju svog izvještaja Ivačić napominje da e Štirovnik, na kome treba da bude sagrađena ta crkva, nalazi na crnogorskom zemljištu i obećava Gubernijalnom predsjedništvu da će podnijeti tačnije podatke čim budu izvršene pripreme za podizanje te građevine.
Gubernijalno predsjedništvo u Zadru smatralo je za svoju dužnost da izvijesti Predsjedništvo Glavne komande komande o Njegoševom podizanju kapele na Lovćenu; ono je u svom izvještaju od 24 maja, pod brojem 1203/p. izjavilo da u Crnoj Gori namjerava da se podigne crkva na Štirovniku, na najvišem vrhu Lovćena, povrh grada Kotora, i da je Njegoš po iskazima nekih doušnika odlučio da što prije započne radove na toj građevini.
Iste vijesti dostavilo je zadarsko Gubernijalno predsjedništvo 13 juna, pod brojem 1367/p. i u Beč grofu Jozefu fon Sedlinckom i grofu Karlu Incagiu.
21 juna podnio je Ivačić, pod brojem 464/p, Gubernijalnom predsjedništvu u Zadru dosta opširan izvještaj. Tu je između ostalog riječ u o kapeli na Lovćenu. Njegoš je. prema Ivačićevim izlaganjima, u ponedjeljak 16 juna otpočeo da pravi novu crkvu na najuzvišenijem lovćenskom vrhu. Pod uticajem „noćnih vizija“ izabrao je za nju planinsko mjesto koje je nepodesno za stanovanje. Još tada nije bio odlučio kom svecu treba da je posveti. Ta će se crkva, po Ivačićevom minjljenju, moći vidjeti iz velike daljine. Izgledalo je da Njegoš priželjkuje da ona privuče pažnju udaljenih naroda da bi se oni još „bolje uvjerili u ljegova religiozna osjećanja“. Ona može da bude putnicima „vodič iz velike daljine“, jer oni pomoću nje mogu“da sazanju pravi položaj Crne Gore“. Njena dužina za iznositi „oko 12 lakata“ i imaće proporcionalnu širinu.
Gubernijalno predsjedništvo u Zadru stavilo je 27 juna na znanje Predsjedništvu Dvorske kancelarije i Jozefu fon Sedlinckom da je Njegoš 16 juna zaista počeo da gradi crkvu na najvišem vrhu Lovćena i da se zapravo još ne može sa sigurnošću znati šta on hoće da postigne ovom građevinom.
30 juna dostavnjena je novinama „Allegmeine Zeitung“ zabilješka sledeće sadržine: „Prema najnovijim izvještajima sa Cetinja, Vladika se, kao što se priča , po ruskom savjetu, odjedanput izjasnio potiv planiranog pripajanja Crnoj Gori nekoliko albanskih gorštačkih plemena i šta više izjavio da stanovnicima Grude i Hotima da neće biti u stanju da ih dovonjno zaštiti od jednog Turskog vojničkog korpusa. Sada Vladika gradi na brdu Lovćenu, na pomolu Kotora, uza samu austrijsku granicu, jednu crkvu na kojoj je rad već otpočeo. Naslućuje se šta Vladika zaista želi da postigne ovom građevinom“.
Jefto Milović
Istorijski zapisi, 1951.
