Piše: Filip Dragović
Ništa na ovom svijetu nije sigurno, niti se može predvidjeti. Osim garantovanog napada Jakova M. i Dritana A. na Vladu CG, u svakoj prilici i neprilici. Nije važno da li se radi o masovnom i bezumnom pokolju na Ct, ili o visini penzija; da li je u pitanju biznis aranžman koji Dritanu nije pošao za rukom a sad ga sprovodi Spajić, ili prosto popularnost koju Spajić ima a Jakov je nema, pitanje parkinga ili skupštinskog protokola. Sve će, ama baš sve, biti meta jednako intenzivnog verbalnog napada od strane Jakova i Dritana.
I dok se Dritan kači za rame radnika Košute i ulcinjske opštinske uprave, grabeći svaku priliku kojom bi izronio iznad cenzusa, dotle se Jakov Milatović stropoštava sa svojih nestvarnih 61 % podrške koju je imao prije dvije godine, na nivo Liberalne partije ili onoga što je ostalo od SDP I SD.
I jedan i drugi nalaze se u očiglednom eksperimentu samo-uništenja. Jer što više spajaju nespojivo, i što su uporniji u anti-vladinom narativu, to su sve manje prepoznatljiviji u sjenci Bemax-ovog ideološkog vokabulara koji glasi: vratiti DPS na vlast.
Posljednja je URA da se preispitaju šta rade i u čiju korist.
