Piše: Jelena Svilar
Paradise (Hulu)
Mantra o tome kako „smo svi u istom brodu“, koju su početkom pandemije iz svojih milijunskih utvrda nezajažljivo širile holivudske zvijezde u sramotnim kućnim videima, brzo je završila kao mjehurić od sapunice, još jednom ogolivši cinizam one percentera, tobože nesvjesnih činjenice da klasna nejednakost proizvodi paralelne univerzume. Upravo je to postavka koju autor Dan Fogelman („This Is Us“) trančira u novom političkom trileru sa SF obratom, plastično prikazujući kako se u apokaliptičnom svijetu ljudi naravno ipak dijele na one u nuklearnoj podmornici i one na splavi. Priča je smještena u neku nedefiniranu skoru budućnost, u rezidenciju američkog predsjednika Kela Bradforda (James Marsden), kojeg šef njegovog osiguranja Xavier Collins (Sterling K. Brown) pronalazi mrtvog.
Iz neprestanih alternacija prošlosti i sadašnjosti ubrzo saznajemo da se radnja odvija duboko pod zemljom, u replici grada zvanog Paradajs, koji je tehnološka milijarderka kodnog imena Sinatra (Julianne Nicholson) izgradila za probrane koji imaju preživjeti zloslutni događaj na razini izumiranja. Dok postepeno otkrivamo tko je ubio predsjednika, istovremeno se raspetljava misterij o tome što je američku elitu navelo da se povuče u ilegalu Raja; dva se događaja čine usko povezani, a u središtu svega je agent Gzejvier koji i sam ima jak motiv da ubije predsjednika.
Svaka se od osam epizoda fokusira na drugi lik ključan za kompliciranu političku intrigu koja na površini djeluje kao špijunski triler sa znanstveno-fantastičnim pomakom, a u srži je, što je Fogelmanova specijalnost, nabijena emocionalnom manipulacijom obiteljske drame. Da je kojim slučajem izašla još krajem prošle godine, serija bi bila tek jedan u nizu distopijskih alegoričnih osvrta na neoliberalnu sadašnjost; u kontekstu pak recentnog amalgama američke politike s tehnološkim broligarsima, priča djeluje uznemirujuće realistično, a završetak sezone s Klifhengerom gledatelje ostavlja u zebnji i s pitanjem hoće li i u stvarnosti dočekati njezin rasplet.
The Recruit (Netflix)
Netom diplomirani pravnik Owen Hendricks (Noah Centineo) dobiva svoj prvi posao u odvjetničkom timu CIA-e i život mu se okrene naglavačke kad otkrije prijeteće pismo bivše doušnice, koja planira razotkriti Agencijine prljave tajne ako ju ne oslobode iz zatvora.
Mladi odvjetnik s kompleksom heroja već je prvog radnog dana usrkan u opasan i sumanut svijet nadigravanja moći, a geopolitičke intrige kojima nije dorastao bacaju ga po svijetu kao neku šarmantnu, ali američki blentavu varijantu Džejmsa Bonda, odlučnog da spasi svijet, ostavi trag i stvori ime u obavještajnim krugovima, nesvjestan da prava prijetnja dolazi upravo iz same Agencije.
Iako je špijunski humorni triler autora Alekseja Holija, koji je nakon dvije frenetične sezone nažalost otkazan, temeljen na posve apsurdnoj premisi u kojoj se protagonist bez ikakve obuke preko noći prometne u špijuna, serija iz perspektive ovog trenutka djeluje gotovo kao štivo koje su Tramp i Mask konzultirali pri odlučivanju o rezovima u državnoj upravi.
Mo (Netfliks)
Poput Ramyja, potomka egipatskih imigranata koji u istoimenoj seriji opisuje specifičnosti kulture urbanih arapskih Amerikanaca u Nju Džerziju, „Mo“ nam donosi poluautobiografsko manjinsko iskustvo mladog palestinskog izbjeglice u Hjustonu. Živeći bez američkog državljanstva, dobroćudni Mo Najar (Mohamed Amer) ne može pronaći posao pa se izdržava preprodajom švercane robe iz prtljažnika auta, u vezi je s djevojkom Meksikankom i katolkinjom koju njegova majka ne odobrava, i balansira između dvije kulture i tri jezika u neprekidnom strahu da će biti deportiran.
Za razliku od Remija Jusufa (koji je s Amerom koautor serije), Mo nije obuzet unutarnjim previranjima oko religije i moralnosti svoje veze s kršćankom; dapače, ovaj se palestinsko-američki milenijalac ne pridržava anakronih vjerskih dogmi, ali upravo iz njihovih smiješnih proturječja s njegovim modernim senzibilitetom crpi humor pokušavajući preživjeti u suvremenom Teksasu.
Dok je serija „Remi“ imala sreću biti producirana između dva MAGA perioda, Mo se u televerzumu zatekao u trenutku kad se antiimigrantska i antipalestinska klima utkala u sam program aktualne administracije, pa je ova topla i važna serija, koja na duhovit način propituje neugodne istine vjerskog licemjerja i bijedu ljudskog stanja, nakon druge sezone nažalost završila s emitiranjem.
Izvor: Portal Novosti
