Piše: Miloš Lalatović
Česni Henri „Čet“ Bejker Mlađi (23. decembra 1929 — 13. maja 1988) je bio američki džez trubač i pjevač.
Jedan od tihih ljudi, čije se melodije daleko čuju, jeste Čet Bejker. Inspiracija brojnim muzičarima različitih žanrova, uprkos velikom talentu i uspjehu, zbog svojih ličnih problema, uglavnom vezanih za zavisnost od heroina, nije postizao preveliki komercijalni uspjeh, a dosta godina života je proveo i u zatvoru. Zbog svoga problematičnog života bio je i prebijen, nakon čega je značajno vrijeme morao da odustane od bavljenja muzikom.
Bejkerov otac se takođe bavio muzikom, ali zbog izdražavanja porodice morao je da nađe isplativiji posao. Sa jedne strane porodice imao je norveško porijeklo. Počeo je da se bavi muzikom još kao dječak, nastupajući u crkvenom horu. Krajem četrdesetih se prijavljuje u vojsku i neko vrijeme boravi u američkim bazama u Njemačkoj. Posle vojske ponovo se vraća muzici.
Bejker pedesetih godina postiže zapažene rezultate, ne samo zbog muzičkog talenta već i zbog svog lijepog fizičkog izgleda i harizme. Ovih godina počinje da koristi heroin. Sam muzičar je tvrdio da je počeo 1957.godine, ali neki njegovi prijatelji i kolege navode početak pedesetih.
Šezdesetih godina tokom kupovine droge biva prebijen, polomljeni su mu bili svi zubi, morao je da prekine sviranje trube, i zaposlio se na benzinskoj pumpi. Nakon što se oporavio i stavio protezu vraća se muzici. Zbog svojih problema sa zavisnošću više puta je bio deportovan iz raznih evropskih država zbog posjedovanja narkotika.
Jedan od brojnih muzičara i ljudi na koje je Čet Bejker uticao bio je pjevač Elvis Kostelo. Poznat je intervju iz 1986.godine gdje su zajedno gostovali sa još nekoliko ljudi i otpjevali zajedno jednu Bejkerovu pjesmu. Najplodniji dio karijere mu je bio između 1978 i 1988.godine.
Težak život ovoga muzičara odrazio se i na njegovom licu sa brojnim borama i izgledom čovjeka koji je izgledao stariji nego što jeste, ali sa toplim očima i pogledom. Sve to nadopunjavajući svojom muzikom, pogotovo hitovima kao što su “Almost blue“. Veći dio ove pjesme je instrumental, i u jednom momentu se pojavljuje Bejkerov topli glas. Mislim, da bilo ko da je čuo ovu pjesmu ne bi mogao ostati ravnodušan. Ona kao da izražava tiho poput uspavanke svu težinu života Bejkera, ali i ogromnog broja ljudi poznatih i nepoznatih sa ulica velikih američkih gradova. Pjevač svojim glasom posle značajnog dijela instrumentala se uključuje i kao da na neki tihi način kaže ,,sve je u redu, svima sve opraštam“.
Čet Bejker je nađen mrtav 13. maja 1988.godine na ulici u Amsterdamu. Prema izgledima pao je sa drugog sprata. Heroin i kokain su pronađeni u njegovoj krvi posle obdukcije, kao i u hotelskoj sobi. Nije bilo znakova borbe, a smrt je proglašena kao nesrećan slučaj. Dignuta je ploča ispred hotela u njegovu čast.
Bejker se pojavljivao i u brojnim filmovima, što kao glumac, što svojom muzikom, naročito pedesetih i šezdesetih godina.
Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja. O njemu su se snimali brojni filmovi, napisane mnoge knjige i do danas inspiriše umjetnike širom svijeta, tako da neki muzičari mu posvećuju albume, stavljaju ime ,,Čet“, kao svoj pseudonim.
Nakon svega može se reći da je Čet Bejker, zaista bio muzičar koji je svirao dušom više nego trubom, i da je intezivno sam proživio svoje pjesme u sopstvenom životu.
