Piše: Tufik Softić
Kao crnogorski pandan kefiru, mlječni porizvod jardum proglašen je za ekološki proizvod, a daleke 1996. godine dobio je priznanje svjetskih stručnjaka na međunarodnom festivalu zdrave hrane u Milanu.
Fejsbuk stranica „Moje Zdravlje“ podsjetila je na ovu činjenicu uz napomenu da zasluge za to pripadaju Vasiliju Labudoviću, prvom farmaceutu iz Berana.
„Jardum je svrstan prema ocjeni žirija u rijetke mlječne proizvode koji pozitivno-peventivno utiču na zdravlje čovjeka“ – piše „Moje Zdravlje“.
Oni dodaju da je u našem narodu jardum odavno poznat kao proizvod za zdrav i „ljepši život“ i upoređuju ga sa matičnim mliječom poznatim poznatim pod nazivom „eliksir života“.
„Jardum su izumile crnogorske planinke. Dobija se specijalnom preradom ovčijeg mlijeka, ali samo u poslednjim mjesecima ljeta, jer je tada trava najhranljivija i najbogatija, a ovce daju najkvalitetnije mlijeko“ – podsjeća ova fejsbuk stranica.
Činjenica je da je čuvenog čuvenog i prvog dipolimiranog farmaceuta u Gornjem Polimlju, Vasilija Labudovića, smrt omela u namjeri da sprovede u djelo svoju inicijativu da se jardum sa crnogorskih planina zaštiti kao nacionalni proizvod.
Sjećanje na ovog poznatog farmaceuta je još uvijek živo, a on je ostavio za sobom i više knjiga koje je napisao u penziji, proučavajući ljekovita svojstva prirodnih proizvoda.
Jednu od njih je posvetio i jardumu, za koji je, nakog dugog proučavanja došao do zaključka da ovaj mlječni proizvod blagotvorno djeluje na endokrine žlijezde i da sigurno može da zamijeni neka vještačka stimulativna sredstva, zbog čega zaslužuje da bude patentiran i zaštićen.
„Jardum nije samo hranljiv. On ima veoma značajna ljekovita i zdravstvena svojstva i blagotvoran je za čitav organizam, ali posebno pozitivno dejstvo ima na endokrine“ – napisao je svojevremeno ovaj farmaceut.
On je tragao dugo i za nazivom tog proizvoda, dok nije utrvdio da je njegovo značenje – „pomoć“.
„U stimulativne, ali i u druge zdravstvene svrhe, dovoljno je popiti jednu čašu, do pola litra u toku dana“ – preporučivao je Vasilije.
Svojstva jarduma, kao našeg specifičnog proizvoda, Labudović je opisao u knjizi posvećenoj tom napitku još 1996. godine.
Tada se u Italiji, u Milanu, baš kako podsjećaju na fejsbuk stranici „Moje Zdravlje“, na Međunarodnom konkursu za zdravu hranu, kao jedini predstavnik sa prostora Crne Gore, od četiristo pedest kandidata iz čitavog svijeta, našao sa jardumom među deset prvonagrađenih.
On je malu brošuru o ljekovitim svojstvima jarduma preveo na više stranih jezika, a zatim dijelio turistima koji su posjećivali planine oko Berana.
Kao prvi diplomirani farmaceut u Beranama, Vasilije se tokom čitavog radnog vijeka bavio hemijom i proizvodnjom i distribucijom vještačkih ljekova. Nastavio je to da čini i u penziji, ali se više okrenuo proučavanju prirodnih ljekova.
Pored jarduma, iza Vasilija je ostalo i nekoliko brošura o zdravstvenim svojstvima jabuke, jagode, borovnice, maline, jaja, meda, bijelog luka.
„Pozitivne efekte vještačkih ljekova često prate i negativne posljedice. Zato treba što više koristiti prirodu“ – tvrdio je Vasilije.
Zbog svega toga, ovaj stari farmaceut je smatrao da jardum treba zaštititi kao nacionalni proizvod.
„Ako su Bugari mogli da zaštite jogurt, Slovenci ajvar i pinđur, a Austrijanci lipicanere, zašto Crna Gora ne bi zaštitila jardum“ – govorio je najpoznatiji beranski farmaceut.
Tufik Softić: Pijemo uvozne, naše najkvalitetnije otiču nepovratno
Vasilije je bio inicijator danas već zaboravljene manifestacije pod nazivom „Dani jarduma“, koja se nekoliko godina, za vrijeme njegovog života, održavala na planini Jelovici kod Berana.
„Riječ je o gruševini, odnosno specijalno spremljenom ovčijem mlijeku. Izmislile su ga planinke sa sjevera. Najbolji je poslije Ilindana, 2. avgusta, pa do kraja septembra, iako može da se pripremi u bilo koje doba godine. Poznat je od davnina kao dodatak ishrani, u vrijeme kosidbi i kada je organizmu potrebna dodatna snaga. Tada služi kao eliksir za okrepljenje“ – objašnjavao je Vasilije.
Jardum se i danas sprema u katunima gdje vlasnici stada ovaca izdižu da bi svoju stoku napasali boljom travom od koje će mlijeko biti kvalitenije i gušće. Mlijeko se polako grije i uz dodatak soli dugo miješa dok se ne zgusne. Tada se skine sa vatre i ohladi, jer je hladan napitak najukusniji.
„Kada žele da posebno nekoga ugoste, domaćice u jardum dodaju čisto saće meda“ – govorio je Vasilije.
On je tvrdio da je dokazano da jardum, koji je kod nas opisao još Pavle Rovinski, doprinosi dobrom zdravlju i dugovječnosti.
„Poznato je da je Azerbejdžanac Medžid Agajev do svoje 143. godine sam sebi spravljao razne sireve i čuveni jardum, i da mu je to bila osnovna hrana. I kod nas na sjeveru, na području Bjelasice, Jelovice, Komova, Prokletija, Turjaka, Cmiljevice, Durmitora, Sinjajevine i drugih planina i visoravni, ljudi su dugovječniji“ – tvrdio je Vasilije.
Čika Vasa odavno nema, ali je u Beranama i šire, pa i do daleke Italije, ostao čuven i priznat kao prvi farmaceut koji je opisao ljekovita svojstva jarduma, posebno njegov pozitivni efekat na endokrine žlijezde.
Iako je doživo duboku starost, on, nažalost, nije uspio sprovede u djelo svoju inicijativu da se jardum zaštiti kao nacionalni proizvod.
Tako su se na Fejsbuk stranici „Moje Zdravlje“ prisjetili ovog beranskog farmaceuta i njegovog opisa jarduma kao „eliksira života“.
Izvor: RTCG
