Pipe: Filip Dragović
Jedan dio javnosti, i prepoznatljivi političari iz opozicije navalili su, svom snagom, da tragediju na Cetinju koriste u svrhe političkog obračunavanja. To rade i mediji pod njihovom kontrolom. Prvi je počeo Milo Đukanović, sa domišljanjima i nagađanjima šta je sve policija mogla i trebala da uradi tokom tih kobnih pola sata krvavog pira. Uslijedila je „baražna vatra“ po vlastima, po Crkvi, po svemu što ne izlazi iz DPS šinjela, od strane registrovanih privatnih medija i licenciranih, tobož prosvetnih institucija, da im ne pominjem tužna imena…. I sve to tokom tri dana žalosti, bez skrupula, bez strpljenja, bez empatije prema ožalošćenima….
Da li ovo što sad pišem znači kako smatram da vlast ne treba kritikovati? Da li ovo implicira da u vlasti nema odgovornih za tragediju nad kojim stojimo užasnuti? Ne. Ali molim samo jedno:
Oni (pojedinci, kolektivi i partije) koji nijesu tražili smjene odgovornih i promjenu vlasti nakon tragedije u Bioču, gdje je stradalo 47 ljudi a 200 ranjeno, u toku jedne noći, – neka sada glas ne puštaju. Mislim da je to minimum minimuma ljudskosti pa i političke korektnosti. Mislim da je to ogledalo pred koje svako željan javne riječi u ovim trenucima, treba da stane i da se pogleda.
Jer, ta saobraćajna nesreća, po mnogo čemu je više vezana za odgovornost nadležnih (neispravan voz, nepovezane putanje, nesposoban upravitelj stroja) nego ova ničim predvidiva tragedija koju je uzrokovao čovjek pomračene svijesti. Ali evo, neka bude da je nivo odgovornosti vladajućeg režima, recimo isti. I sada 2025. u vezi masovnog ubistva na Cetinju, i tada 2006. u vezi masovnog stradanja putnika koji su očekivali da će ih putnički voz iz Kolašina dovesti u Podgoricu.
Podsjećam: za nesreću na Bioču odgovarao je samo mašinovođa, a ondašnji vlast je iste te godine „sa punim legitimitetom“ nastavila da vlada. Danas oni, i njihovi medijski eksponenti, glasno traže smjenu ministara, premijera – svih.
Ima li tu obraza, časti i logike?
