Piše: Milija Todorović
Ovo ne govorim kao protivnik crnogorske nezavisnosti, jer to nijesam. Niti kao protivnik referendumskog izjašnjavanja. Jer ni to ne mogu biti. Govorim to kao crnogorski građanin kome je na srcu mir, stabilnost i prosperitet ove zemlje. Mislim da je Đukanović iz krajnje sebičnih razloga, svoga ostanka na vlasti po svaku cijenu, zloupotrebio istorijski potvrđenu i krvlju naših predaka osveštanu ideju crnogorske nezavisnosti. A ništa manje nije zloupotrebio ni ideju referenduma. Jer, ko ima šta da progovori? Pa pitan je bio narod, jel ?
I gdje je tu onda zloupotreba? Lijepa ideja nezavisnosti + legitimni i legalni postupak referenduma. Šta tu ne valja? Pa ne valja to što je iskusan i dobro obavješten političar poput Đukanovića morao znati koliko građana ne podržava ideju razdruživanja sa Srbijom. A uz to je morao biti svjestan koliko je sam svojom ideološkom propagandom (građenja crnogorske samobitnosti na anti-srpstvu) doprinio takvoj pata-pata polarizaciji unutar građana. Elem, država se ne pravi sa 50% podrške! Pa makar ti namakao još onih 5,5 % . Država, stabilna i prosperitetna se ne pravi u momentu kada je polovina građana protiv te ideje! Bar je u tom poslu moralo važiti ovo pravilo o 2/3 ili 3/5 ljudi koji su pristali uz taj posao.
A i ako si već ušao u taj posao pod takvim okolnostima, znajući da među violentnim i isključivim ljudima jedva imaš svakog drugog na strani tvoje ideje, onda si morao da učiniš sve da ove građane pod „NE“ pridobiješ na stranu tvoje ideje. Ako ne sve njih, a ono bar pola od te „NE“ građanske polovine.
Ali ti si učinio sve da im ogadiš „DA“ opciju, I da im izglasanu nezavisnost prikažeš kao noćnu moru:
- – progon srpskog jezika
- – priznanje tzv. Kosova
- – ulazak u NATO
- – napad na kanonski poredak SPC
I sve to, naravno, bez referenduma. Sve to kao uzrok „betoniranja“ podjela izazvanih referendumskim pitanjem. Pitanjem koje je postavljeno u nevrijeme. Nevremenom kome buduće vrijeme i ponašanje DPS vlasti nije išlo u prilog.
Milo Đukanović i DPS su jedini i isključivi krivci za aktuelne podjele i omrazu među građanima. Dok su držali političku vlast i sve bitne tokove novca njihova podrška u narodu (sa njihovim političkim satelitima) dosezala je polovinu izašlih na izborima. Sada, kada se ta njihova moć barem prepolovila (nikako ne mislim da je nestala) podrška građana njihovoj listi ne prelazi 25% (zaboravite na alhemiju procenata na posljednjim podgoričkim izborima, jer je prati nezapamćena apstinencija, kao i podatak da je DPS realno ostao bez nekoliko 1000 glasača u odnosu na prethodne lokalne izbore).
I tu se nazire, neko, bar malo svijetlo, na kraju ovdašnjeg političkog tunela. Sile podjela, mržnje i omraze nemaju moć da prebace 25% iako je sve počelo na njihovom referendumskom konstruktu od 55%. O tom pozitivnom progresu govori i omjer procenata na posljednjim predsjedničkim izborima, na kojima je Đukanović, u svom trenutnom, egzistencijalnom maksimumu, svojih referendumskih 55% srozao na oko 40 %.
Podjele, ovako opasne i ekstremne, počele su sa Đukanovićem, i imamo razloga da vjerujemo da će sa njegovim političkim odlaskom (a tu mislim na momenat kada ga više ne bude ni pored sulundara na stranačkim proslavama) i one da ispare, izduše- kroz taj isti odvod za isparenja.
