Piše: Redakcija
Kult Svetog Đorđa uspostavljen je u nemanjićskoj epohi kao zaštitnik vojske i plemstva, te otada trajno slavljen u kulturi i životu srpskog naroda.
Još Stefan Nemanja podiže Đurđeve stupove 1170. godine posvećen Sv. Đorđu u kome su se čuvali mošti sv. Đorđa sve do turskog razaranja 1689. Crkvi Svetog Đorđa kod Starog Nagoričana u Makedoniji je podigao Dušanov djed kralj Milutin Nemanjić. Brankovići su slavili Svetog Đorđa, pa se i freske Svetog Đorđa mogu vidjeti u njihovom ktitorskom manastiru na Svetoj Gori – Esfigmenu. U manastiru Hilandar postoji kula (pirg) u kojoj se nalazi mala crkva Sv. Đorđa na vrhu. Tu je Sveti Sava spavao kada je došao u Hilandar i tu je podigao malu crkvu Sv. Đorđa. Kulu je kasnije obnovio Skenderbegov otac. Vlatko Vuković Kosača koji se smatrao nasljednikom Nemanjića podigao je crkvu Sv. Đorđa u Sopotnici kod Goražda 1454. godine.
Sveti Đorđe praznovan je i kao krsna slava svetorodne loze Petrović Njegoš, o tome imamo pomen i u „Glasu Crnogorca“.
