Piše: Nebojša Popović
Non pejper je neformalna diplomatska nota (an unofficial diplomatic note) bez memoranduma i pečata, koju su Amerikanci uveli u diplomatsku praksu 70-ih godina 20. vijeka. U principu, radi se o neobavezujućem dokumentu koji se obično sačinjava u svrhu opipavanja terena, provjere pulsa i reakcije druge strane.
Ili kako bi se to moderno kazalo – u pitanju je svojevrsni probni balon. Kada jednom dospije u medije, non pejper obično služi za testiranje reakcije javnog mnjenja na razne vrste ideja i zamisli. Praktičan je jer predlagači nemaju ama baš nikakve obaveze, a reakcije različitih aktera, često pokažu šta je od ponuđenih ideja neprihvatljivo, ali i o čemu postoji prostor za dalju diskusiju i razgovor.
S obzirom na pravu inflaciju raznih non pejpera na Balkanu poslednjih godina, koji su se bavili rešavanjima uređenja i disolucije Bosne i Hercegovine, statusa Kosova, nacionalnih i etničkih granica na Balkanu itd…, moglo bi se kazati da je non pejper ništa drugo do spisak lijepih želja one strane koja ga sastavlja i plasira u javnost. Bilo da se radi o Briselu, Srbiji, grupi zemalja EU ili nekoj petoj zainteresovanoj strani…
Činjenica da se nijedan od non pejpera koji je u poslednjih pet godina „rešavao“ politička pitanja na Balkanu nije ostvario ponešto govori sama za sebe. U multipolarnom svijetu koji prolazi kroz svoje porođajne muke, više ne postoji jedan centar odlučivanja, a sile koje o spornim pitanjima zaista na koncu odlučuju, još nijesu sjele za pregovarački sto…
Maks Blumental: Potencijalni atentator na Trampa regrutovao dobrovoljce za Ukrajinu
Non pejper i Crna Gora
Elem, od tzv. hrvatskog non pejpera upućenog Crnoj Gori koji je dospio u javnost – a u kojem nema ništa novo u stavovima Zagreba, mnogo je zanimljivija sama reakcija i brzina odgovora crnogorske Vlade. Npr. bivši visoki predstavnik za BiH Valentin Icko priznao je 2022. da je non pejper o promjeni granica na Zapadnom Balkanu po etničkom principu stojao u njegovog fioci pune četiri godine. Ovaj diplomata (ma šta o njemu mislili), za svoga mandata nije trčao da se izjašnjava i komentariše pomenuti dokument.
Za razliku od njega, tu vrstu diplomatskog iskustva crnogorska strana nije pokazala, pa iz medija saznajemo da je Ministarstvo spoljnih poslova Zagrebu već odgovorilo na „svaki ispostavljeni zahtjev pojedinačno“. Iz onoga što je procurelo u javnost se ne može naslutiti i – da li je i crnogorska strana imala neke „zahtjeve“ prema Hrvatskoj (kada se već rabi baš taj termin), ali zato doznajemo da je Crna Gora zauzela poziciju potčinjenog time što se pravda da je čak i ime nekog bazena u Kotoru odluka samo (privremenih)lokalnih vlasti, kao da je riječ o pitanju o kojem jedna suverena zemlja uopšte treba da raspravlja sa drugom.
Sva je prilika da je hrvatski non pejper postigao svrhu zbog koga je i odaslat, a to je da blagovremeno procuri u javnost i dodatno pokaže ionako slabašan puls Vlade u Podgorici. U Zagrebu ga, naravno, zvanično ne komentarišu. S obzirom da Hrvatska odbija da ispoštuje odluku arbitrarnog suda u Hagu iz 2017. da Sloveniji pripada ulaz u Piranski zaliv, teško je zamisliti da bi isto tako poštovala odluku nekog drugog međunarodnog suda koji bi kojim slučajem npr. Prevlaku dodijelio Crnoj Gori.
Ali je zato efekat pritiska na aktuelnu vladu u Podgorici ponovo tu, a kao što slutimo, poenta priče od starta nije da se sporna hrvatsko –crnogorska pitanja riješe, već da se usled medijske halabuke utiče na smjenu vlasti u Podgorici.
