Među mnoge duhovne neurednosti nahodi se veoma hudi i neprilični običaj od davnih vremena ukorijenjen, da popovi od ove eparhije idu oružni jednako ka i mirski ljudi i da ne imadu na sebe ni jednoga svešteničeskoga znaka, po kojemu bi se mogli poznavati u svešteničeski čin. Ja sam vazda želio i nastojao, što bi ovo neprilično i porugateljno djelo bilo iztrebljeno, i što bi duhovni ljudi u blagopristojniji način bili privedeni.
No budući primorski narod pri vladanju bivše republike Mletačke na zlođejanije raspušten, ne manje nego li crnogorski, koji je u voljnosti i u samovoljstvu sveđer živio, nijesam imao jakosti za ispunit moje želanije za prekratit takvo zloupotrbljenije…
Toga radi vam arhipastirski podveljevam: da (po) polučeniji ovoga mojega objavljenija ne imade ni jedan sveštenik oružije i crvene kape nositi, ili bradu brivati, nego u blagopristojni čin pastirskoga smirenija, krotosti i bogoljubija hoditi i slovesnoje stado Hristovih ovec na put spasenija nastavljati i učiti… Ako li se koji sveštenik među vama nađe ovomu mojemu objavljeniju neposlušan, da ne hoće oružije ostavit i kapicu od svite ljubičastoga cvijeta nositi, također i bradu pustiti, takvi neka ostavi epitrahilj i sveštenstvo…
Izvor: Poslanica Bokokotorskom sveštenstvu (1808)
