Piše: Danijel MekAdams
Vikend vijest da je „Neokonka Niki“ Hejli u pregovorima da se priključi kampanji Donalda Trampa treba da bude znak upozorenja svima koji sa opreznim optimizmom očekuju da će Tramp 2.0 izbjeći neke od kadrovskih katastrofa u koje je Tramp 1.0 zapadao iznova i iznova. Hejli je dobila nadimak „ptičji mozak“ od Trampa tokom preliminarnih izbora, i on se zakleo da će svako ko podrži njenu kampanju biti „trajno izbačen“ iz Trampovog MAGA tabora.
Sa svoje strane, Hejli je optužila Trampa da je „nestabilan“, „toksičan“ i da je “moralno iskvaren“. Čak je prihvatila narativ ljevice i neokonzervativca o „Rašagejtu“, tvrdeći da je bivši predsjednik Tramp bio popustljiv prema, pa čak i pod uticajem, ruskog predsjednika Vladimira Putina, optužujući Trampa da je „stao na stranu ubice i nasilnika“. Sin bivšeg američkog predsjednika, Don Mlađi, s pravom je rekao da je Hejli „stvorena u laboratoriji od strane neokonzervativaca“. Međutim, sada kada se čini da Tramp ima veće šanse da se vrati u Bijelu kuću na adresi 1600 Pensilvanija, Niki se vraća i spremna je da agituje za Trampa. I nije sama. Jedna stvar koju neokonzervativci razumiju jeste kako da se kreću kroz promjenjive političke okolnosti u Vašingtonu, kako bi osigurali da, bez obzira ko pobijedi, oni ostanu na vlasti.
Osnivač „Telegrama” u intervjuu Karlsonu: FBI pokušao da vrbuje moje zaposlene(VIDEO)
Zato su neki neokonzervativci poput Bila Kristola i Liz (i oca joj) Dika Čejnija podržali demokrate i Kamalu Haris. Tramp je javno odbacio i osudio mnoge od ljudi koji su mu služili u prvoj administraciji, uključujući svog bivšeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost Džona Boltona, sekretara za odbranu Marka Espera, potpredsjednika Majka Pensa i mnoge druge. Tokom većeg dijela svoje administracije, izgledalo je da njegovo osoblje aktivno radi protiv njega, a čim je otišao sa funkcije, većina njegovih bivših „povjerljivih“ saradnika stala je u red da napadne svog bivšeg šefa. Zato je zanimljivo da je „Politiko“ — publikacija sa izrazitom anti-Trampovskom pristrasnošću — objavila članak u kojem spekuliše o tome kojim bi kadrovima Tramp 2.0 kabinet mogao biti popunjen. Sada, „Politiko“ daleko od toga da je najgori, i zapravo ga često konsultujemo kada razmišljamo o dnevnom „Izvještaju o slobodi“ Ron Pol instituta, ali pronicljivi ljudi u našem dobu moraju konzumirati glavne medije kao u sovjetskom dobu, tražeći ko ili šta stoji iza svega.
Šta zapravo „Politiko“ pokušava da kaže u tom članku? Da li pokušavaju da informišu ili kreiraju razdor? Bar priznja da samo „nagađaju“ i spekuluraju oko toga koga bi Tramp mogao postaviti na visoke diplomatske, vojne i pozicije nacionalne bezbjednosti u svojoj 2.0 administraciji, ako do toga dođe.Međutim, očigledno to baziraju na njegovim komentarima o svakoj osobi i na tome da li je taj komentar pozitivan ili negativan — što samo po sebi nalikuje na „Kremljologiju“. Za državnog sekretara se navodi da bi među pet mogućih izbora Tramp mogao izabrati ili… neokonzervativca Rika Grenela, neokonzervativca Roberta O’Brajena, ili… tam-tararam… neokonzervativca „malog“ Marka Rubija! Isto tako, za sekretara za odbranu, „Politiko“ čita između redova i izlazi sa tri mogućnosti, uključujući senatora Toma Kotona ili… tam-tararam… Majka „Laži, krađa, prevare“ Pompea!!! Suština je da se neokonzervativci ponovo okupljaju oko Trampovog svijeta, znajući da bi se uskoro tu mogla nalaziti (nominalna) pozicija moći.
Polaskaće mu i pridobiti one oko njega, a propagandom zaluđena javnost će se osmjehivati i namigivati da se „eksperti“ okupljaju u njegovoj administraciji. A šta su ti „eksperti“ postigli? Ništa osim neuspjeha u proteklih 25 godina, počevši od neuspjelog odgovora na 11. septembar, idiotskog napada na Irak, preo lažnog opravdanja za nasilje koje je ugrađeno u narativ „arapskog proljeća“, do naše trenutne situacije u kojoj smo na ivici rata sa Rusijom, Iranom, Kinom, pa čak i BRIKS-om. Oni su u potpuni horor, ali znaju kako da se uvuku u vlast. Hoće li Tramp 2.0 konačno protjerati ove parazite u zabit gdje im je mjesto? „Niki… zbogom!“
Danijel MekAdams je izvršni direktor Ron Pol instituta za mir i prosperitet i ko-producent/ko-voditelj „Izvještaja o slobodi Ron Pola“. Danijel je bio savjetnik za vanjske poslove, građanske slobode i politiku odbrane/obavještajnih službi američkog kongresmena Rona Pola, dr med. (R-Teksas) od 2001. do penzionisanja dr Pola krajem 2012. godine. Od 1993. do 1999. radio je kao novinar sa sjedištem u Budimpešti, Mađarska, i putovao po bivšem komunističkom bloku kao posmatrač za ljudska prava i izborni posmatrač.
Izvor: Ron Paul Institute
