
Baš je tužno gledati lelekanje i kukanje nad CG, najprije Vučićevih sadašnjih ministara a potom Milovih bivših medijskih perjanica. Ali ne tužno zbog žalosti koju ove dvije strane nasilno uguravaju među nas, nego zbog estetike propalog pokušaja novog zavađanja naroda. Lijepo se vidi kako nedostaju jedni drugima iz ne tako davnog perioda uigranih duplih pasova: Vučić napada CG, DPS je „junački“ brani + DPS napada crnogorske Srbe, kad ono – Vučić ih brani. I tako (su mislili) u nedogled. Sad? Bjesne i pjene čas jedni čas drugi.
Vučić otvorio baražnu verbalnu paljbu, isturi ministre pa onda on začini, a ovamo, naravno, ima ko je spreman to da sluša. Šukovići, Živkovići, CDM-ovići…. Kukaju kako niko iz nove vlasti ne brani državu od „nastaja iz Srbije“
Ako Jakov Milatović predsjednik, i dvije Vlade u letećoj izmjeni izdrže da ne progovore ni riječi o ovom kuku-lele duetu ratnih huškača, biće to jedna od njihovih najbriljantnijih pobjeda od kako im je narod prije tri godine dal vlast.
Zato su je, između ostalog, i dobili. Da nas izbave od tog vučićevsko-đukanovićevskog kontrolisanog zalijetanja: drž’te me ubiću ga.
Ako ih odignorišu kao dosadne ljetnje komarce, pokazaće da su stasali za mirnu i dugu političku jesen, koja umije lijepo da rodi.
Filip Dragović
