Piše: Miloš Lalatović
U našoj Pravoslavnoj Crkvi postoje žitije mnogih hrabrih devojaka. Međutim, često se misli da to pripada nekim davnim vremenima kada su ljudi bili sasvim različiti. Ali slučaj Svete mučenice Jaglike (Adžić) pokazuje da i u relativno skorijoj prošlosti su postojali mladi ljudi čije žitije odgovara sasvim onim slavnim svetiteljima iz prošlosti.
Sveta Jaglika se rodila 1926. godine u mjestu Piva, Crna Gora. Roditelji su joj bili Krsto i Stoja Adžić. Od ranog uzrasta je bila vrlo radna. Osim toga i vrlo pametna, pa su roditelji posle završene osnovne škole planirali da je pošalju na dalje školovanje u Gacko. Ali pakao Drugog svjetskog rata je prekinuo ove planove. Jaglika je bila i pobožna. Uvijek je kadila kuću uoči nedelje i praznika, naročito Svetog Jovana Krstitelja. Porodica je zajedno večerala i uvijek se čitala molitva pred jelo.
Kada je počeo rat pokazala se još jedna Jaglikina dobra osobina, snalaženje u opasnim situacijama. Pošto su Pivom prolazile različite vojske pustošeći ljude i stoku, ova pametna ka se oblačila u dronjke i prljavu odjeću. Lice je mazala garom, a sve to da bi sakrila svoju izuzetnu ljepotu od pohotljivih vojnika.
1943. godina je bila izuzetno tragična za stanovnike Pive. Pripadnici Princ Eugen divizije sastavljene od folksdojčera i SS handžar divizije su za samo nekoliko dana pobili hiljadu i sto pivljana. Naročito su stradali stanovnici mjesta Doli. Ova zla kob nije poštedjela svetu Jagliku ni njenu porodicu. Grupa ljudi u kojoj su se nalazili je bila prethodno spašena od strane nekog njemca Andersa iz južnog Banata, nakon što je uvidio da se uglavnom radi o starim i nemoćnim ljudima, a i pošto je poznao svoju koleginicu sa školovanja učiteljicu Darinku. Rekao im je da bježe, a da će on i njegova tri vojnika pucati u vazduh. Tako je i bilo. Međutim iscrpljeni ljudi svratiše u kolibe da spreme nešto za jelo i da se okrijepe. Tu ih umorne uhvati san i dočekaše jutro. Ali se desi tragična promjena. Kolibe opkoliše pripadnici handžar divizije sastavljene od bosanskih muslimana. Ovi ih počnu surovo ubijati, žive ih paleći u kolibama. Tako i Jaglikinu porodicu oca, majku i tri mlađa brata od kojih su dvojica imali deset i šest godina. A, Jagliku izvedoše da bi se naslađivali pohotljivo njenom lepotom. Prepirući se međusobno čija će biti, ova hrabra ka se nadljudskom snagom istrže od ovih zvijeri u ljudskom obliku i utrča u kolibu gdje je gorjela njena porodica, da i ona sa njima podijeli mučeničku smrt. Tako da je Hristos svetu Jagliku ovenčao sa dva vijenca devstvenosti i mučeništva. Tokom ovih krvavih dešavanja Jaglikinu mlađu sestru Vidu je jedna rođaka sakrila. Posle mnogo vremena ovo svjedočanstvo o stradanju svete mučenice Jaglike i njene porodica će prenijeti preživeli očevidci. Spomen svete Jaglike se slavi 6 Juna po novom kalendaru.
Sveta mučenice Jaglika, moli Boga za nas.
