Subota, 20 jun 2026
Žurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Više
  • ŽURNALIZAM
  • STAV

  • 📰
  • Arhiva prethodnih objava
Font ResizerAa
ŽurnalŽurnal
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Preporuka urednika
  • Kontakt
Pretraga
  • Naslovna
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Izaberite pismo
  • Deseterac
  • Živa riječ
  • Kontakt
  • Odabir pisma
    • Latinica
    • Ćirilica
Follow US
© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
GledištaPreporuka urednika

O. Gojko Perović: Preminuli pjesnik

Žurnal
Published: 17. april, 2024.
Share
Đorđe Balašević, (Foto: Dragan Kadić)
SHARE

Piše: Sveštenik Gojko Perović, paroh podgorički

Među onim stihovima koji se pjevaju uz note, jedna od najljepših srpskih pjesama je – ”Mrtvi” Đorđa Balaševića. U ovu sam konstataciju sigurniji nego u onu da dva i dva daju četiri. Jer, u matematičkim sabiranjima sve je jasno i utegnuto unutar ušuškanih granica razuma, pa od formule 2 + 2 = 4 ništa ne izgleda ubjedljivije. Ipak, kod oduzimanja stvari stoje drugačije. Minusi, nestanci i prestanci imaju, naravno, svoj aritmetički izraz, ali bivaju mnogo istinitiji kada se izraze stihom. Matematika nam, kod oduzimanja, ukazuje na umanjenje ili nestanak nečega ili nekoga, a to je ono čemu se srce i duša protive. Naime, čovjekovo srce i duša, jasno znaju da su svaki nedostatak i svaka nedohvatnost, svaki poraz i svaka smrt, samo uvod u novu, još veću i još stvarniju – stvarnost. Gubitak otvara vrata dobitka. Od prvog djetinjeg plača, preko nedohvatnog ”bršljana sa jednog zida visokog”, neuzvraćenih ”prvih ljubavi” i neuspjeha u mladalačkom nadmetanju, do gubitaka najbližih ljudi i velikih ideala, sve to može i treba da te – ojača. Sve te to čini zrelijim, iskusnijim, sposobnijim. Sve to naravno istovremeno može čovjeka ubiti i unazaditi, ali iskonska ljudska mudrost kaže da ne mora i ne smije. I ne samo da ne mora, nego ”vaskrsenja ne biva bez smrti” i samo ”preko trnja do zvijezda” možeš doći.

Zato vjerujem da Balaševićeva pjesma o mrtvima, donosi više istine o životu, od svake naučne procjene, čak i od racionalnog sabiranja, i svake druge moguće zemaljske računice. Ona sve drage i upečatljive likove prošlosti sabira i povezuje jednom neopisivom emocijom, ”divnom ludošću”, ”blaženošću” ”tragom poštenja i dobrote” koji ”kao oreol” stoje i svjedoče besmrtnost čovjeka, u srcu drugog čovjeka. Hrišćanskom poimanju života, utemeljenom u vjeri da Božija ljubav stanuje upravo tu, u ljudskim srcima, nije teško da se iz strofa ove pjesme vine u perspektivu besmrtnosti, iz koje nas gleda sami Tvorac. ”Nikad ništa ne može iščeznuti” kaže Robert Belah, a Balašević nam to sugeriše svojom proročkom pjesmom (”Kad odem”). On tu kaže da će da nas napusti, da ”ode”, onda kada ”zamumla vetar zimske očenaše” (nije bio ”novembar” – iz druge, ”Drvene pesme” – ali jeste ”izmaglica” februara). Smrt nije nestanak, nego prolazak kroz vrata ”u tom suvom zlatu”. Nagovještaj onostranog, duhovnog, jedinog mogućeg, razumjevanja tog i takvog odlaska, tog preminuća (a ”minuti” svakako prije i više znači proći, mimoići, nego sasvim nestati) jeste ”samo jedna svijeća za Svetog Jovana”, koja jedina može osvjetliti putanju onoga, nama dragog, koji je – preminuo. Ko je prošao kroz ta vrata, ukrcao se u ”čun otisnut u večnost”, ka ”nebeskim njivama”…

Prošle su tri godine od kada su novosadski ljekari konstatovali da Balaševićevo srce više ne kuca s ove strane stvarnosti. Nije se probudio. Prešao je ono ”naličje vremena” kom je bio ”tako blizu” dok je ovdje, među nama, sanjario. Međutim, ništa ubjedljivije ni bolje ne govori u prilog besmrtnosti njegove duše, njegovih treptaja, strahova, hrabrosti i pitanja – od ove tri godine njegovog fizičkog odsustva. Smrt se pred njegovim pjesmama doima tako neubjedljivom, tako jadnom i prolaznom. A život buja, na sve strane.

”Mlad je (prije sedamdesete kad neko umre, ovdje ljudi znaju reći ”mlad”, a o njegovom mladalačkom duhu da ne govorim) kažu bio kad je umro”…”Klonula mu samo glava, ko da, Bože prosti, spava”. Reklo bi se da je ”umro u snu”, ali ”ne znam šta je sumnjivo tu, jer u snu je i živeo”. I ne samo što je u snu živio, nego je iz svojih snova izatkao najljepše poetske misli na srpskom jeziku. I u tim snovima, koje nam je obilato prepjevavao, on je ”mlađi nego ja” (iz pjesme ”Mati”), mlađi nego svi mi, onakav kakvog bismo i htjeli da pamtimo.

O. Gojko Perović: Za kim zvono zvoni?

Nemoguće je i zamisliti, a kamoli opisati kolektivnu mrežu koju je među pojedinačnim ljudskim srcima i snovima izatkao ovaj ”rođeni moreplovac”. Zbilja je to jedan ”bezdan” i ”okean” ljubavi. Koliko je on lično vjerovao u besmrtnost naših veza, upravo u srcima i snovima, govori i slutnja da ”lica predraga” promiču ”od nemila do nedraga” upravo ”ka nekom tuđem snu u kom ćemo se sresti”.

Odavno su mudraci i filosofi ovog svijeta primjetili da su istine i dokazi prirodnih i racionalnih nauka neprimjenjivi na istine koje nam donosi umjetnost, slika, pjesma… U tom smisli želim da podvučem, kako u ovom svijetu duha, molitve i umjetnosti, u svijetu iščekivanja još jednog Vaksrsenja, nema ni jednog jedinog dokaza da je Đorđe Balašević mrtav, niti ima razloga da na tu temu pravimo neki ”tužni treći čin”, a toliko ih je u prilog tvrdnji da on stanuje, nikad življi, u našim srcima i snovima.

Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala

TAGGED:Gojko Perovićđorđe balaševićpesnikpjesnik
Share This Article
Facebook Telegram Copy Link
Previous Article Ranko Rajković: Tiše tiše Marijana
Next Article NIN: „Zar treba da se plašimo svakog Bajrama, Božića ili Uskrsa“

Izbor pisma

ћирилица | latinica

Vaš pouzdan izvor za tačne i blagovremene informacije!

Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.
FacebookLike
XFollow
YoutubeSubscribe
- Donacije -
Ad image

Popularni članci

Nije Mićo Vlahović ćebe, niti ekselencija, on je esencija zla zvanog DPS

Kada bih bio u poziciji njegovih političkih protivnika, odnosno trenutne opozicije na lokalnom nivou u…

By Žurnal

Nadbiskup i efendija sa Mitropolitom u kripti Hrama

Piše: Boris Musić Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sinoć, 10. januara, pozdravljajući drage goste…

By Žurnal

Crnjanski: Svirepa uspomena iz doba okupacije

Danas, kada se kosti pesnika Gorskog vijenca—pesme koja bi i kada bi sav naš narod…

By Žurnal

Sve je lakše kad imaš tačnu informaciju.
Vi to već znate. Hvala na povjerenju.

Možda Vam se svidi

Gledišta

Neumjesne analogije Ljuba Filipovića

By Žurnal
Gledišta

VAR SOBA: Jedinstvo istih vrijednosti

By Žurnal
Gledišta

Jevto bi to jeftino

By Žurnal
Gledišta

Grenland je na berzi

By Žurnal
Žurnal
Facebook Twitter Youtube Rss Medium

O nama


Na ovoj stranici utočište nalaze svi koji razum pretpostavljaju sljepilu odanosti, oni koji nisu svrstani u razne sisteme političke korupcije. Ne tražimo srednji, već istinit i ispravan put u shvatanju stvarnosti.

Kategorije
  • Gledišta
  • Drugi pišu
  • Slika i ton
  • Preporuka urednika
  • Deseterac
  • Živa riječ
Korisni linkovi
  • Kontakt
  • Impresum

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.

© Žurnal. Sva prava zadržana. 2024.
Dobrodošli nazad!

Prijavite se na svoj nalog

Username or Email Address
Password

Lost your password?