„Tog leta Pavle Isaković premešten je u Černigov. Izlazio je i na granicu. Dani su prolazili, a nije poginuo… Došla je i jesen, ona čudesna ruska jesen, u Bahmutu. Kad Sunce bukti iznad stepe, kao da hoće da zapali sve na svetu.“ (M. Crnjanski)

„Tog leta Pavle Isaković premešten je u Černigov. Izlazio je i na granicu. Dani su prolazili, a nije poginuo… Došla je i jesen, ona čudesna ruska jesen, u Bahmutu. Kad Sunce bukti iznad stepe, kao da hoće da zapali sve na svetu.“ (M. Crnjanski)
Godina druga, globalno opasna,
Vatre se pale, sa merom ugasnu.
Nastupam sporo ka međi Donbasa,
Ka taktu srca negde u Lugansku.
Kapetan Pavle, senka u Bahmutu,
Maknut na granicu, ka Černigovu,
Odsluži s braćom pa navek zamuknu,
Leže pod Novu Rodinu njihovu…
I kraja nema ognju i pepelu,
Nema ni počinka, samo predaha,
Konjaniče kroz povest oslepelu,
Kud god te njene komande zavele,
Kroz dah potomaka i vazduh predaka,
Isakoviču, čestnjejši Pavele.
Izvor: Večernje novosti, 11.4.2023, str.19; dodatak Kultura.
