
Prvi put sam plakao zbog fudbala, i to dugo i neutješno, kada je Brazil ispao u četvrt-finalnoj grupi mundijala u Španiji 1982., u spektakularnoj utakmici i porazu od Italije 2 : 3! U međuvremenu su me i naši fudbaleri navikli na tugu i razočaranje, ali sljedeća velika fudbalska emotivna nevolja se zbila 1986.g, kada su dr Sokrates i društvo po drugi put ispali u četvrtfinalu svjetskog prvenstva. Tada je Brazil ispao od Platinijeve Francuske – na penale, poslije 1:1 i produžetaka. Tada mi je bilo jasno da ću zbog Brazila više patiti nego se radovati, ali nije pomagalo. Ta strast se nije dala liječiti niti odstraniti. Fudbal volim onoliko, koliko volim Brazil. Ali zašto? Zato što je brazilski način igre najbliži samoj suštini ove igre. Suštini neizrecivoj, ali razigranoj, izmaštanoj, efikasnoj, nestvarnoj.
Brazil iz 1982. i danas se smatra „nekrunisanim kraljem“ svjetskog fudbala i jednom od najboljih timova ove zemlje ikada. Brazil iz 1986. bio je bolji u toj utakmici. Promašio penal i još „trista“ šansi. Uslijedio je Brazil 1990, gotovo sličan, šarenolik i uigran. Ispali su od Argentine u osmini finala, u utakmici čiji highlights možete pogledati na YouTube. 10-tak ozbiljnih prilika za gol Brazilaca, i samo jedna argentinska….
Sve ovo pišem o ekipi koja je i dalje prva po broju osvojenih svjetskih titula, i koja je poslije ovih muka 80-tih osvojila dvije svoje posljednje titule na mundijalima 1994. i 2002.g O ekipi koja se plasirala na svaki mundijal, i koja nikada nije ispala u grupnoj fazi takmičenja.
A sto se tiče 21. vijeka, on jeste počeo brazilskom titulom u Japanu, ali evo 20 godina potom – potoci suza zaljubljenika u „fudbalsku sambu“. 2006 – Kaka, Ronaldo, Ronaldinjo ispali su u četvrtfinalu od Francuza 0:1. 2010 – opet na istom stepenu takmičenja: vodili protiv Holandije 1 : 0, bili bolji većinom utakmice, ali ništa! Poraz od 2 : 1. 2014 su valjda shvatili da više nikada ne treba da igraju mundijal kod kuće. Propali su i potonuli u vrtlogu domaćih navijačkih strasti i očekivanja u polufinalu mundijala.
Onda ih je preuzeo Tite, i poslozio ozbiljnu evropsku igru sa Neimarom i ostalima. Ostali su lepršavi i razigrani u duši, a na terenu utegnuti i odgovorni. Ispali su OPET u četvrtfinalu u utakmici koja je ušla u mundijalsku statistiku po najvećem broju odbrana nekog golmana u toj fazi nadmetanja. Pogađate, to je golman ekipe koja je pobijedila Brazil ( Kurtoa na golu Belgije ) ! I evo me na kraju priče. Rekord belgijskog golmana iz četvrtfinala Rusije 2018, po broju odbrana izjednačio je hrvatski golman na jučerašnjem meču protiv Brazila. Brazil je bio bolji od Hrvatske. Puno bolji. Ali nećemo ovaj put plakati. Jer Brazil suzama ne vjeruje.
Oliver Janković
