Pravnik, ako ne djeluje pravno, na temu koju opisuje važnom ili dramatičnom, kako to ovih dana čini Filip Vujanović, on onda prosipa maglu i dodatno zbunjuje javnost.
Pravna ništavnost Temeljnog ugovora između SPC i države Crne Gore, o kojoj priča bivši predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, traži određeno ime i prezime. Dakle, takva jedna ”ništavnost” biće obična floskula i puka pretpostavka dok neko ne zašilji pero i Osnovnom sudu napiše tužbu u kojoj će navesti KOJE odredbe Ugovora jesu u suprotnosti sa nekim imperativnim propisom države, ili sa javnim poretkom, ili sa dobrim običajima.
U suprotnom, ili do tada, ništavno je svako pominjanje ništavnosti. Naročito ako takvu, NEDOKAZANU ništavnost pominje pravnik. Pravnik, ako ne djeluje pravno, na temu koju opisuje važnom ili dramatičnom, kako to ovih dana čini Filip Vujanović, on onda prosipa maglu i dodatno zbunjuje javnost.
Pa još ako je taj pravnik, kao nekadašnji državnik, dobitnik i nekog crkvenog ordenja za doprinos uređenju odnosa Crkve i države, da ne kažem ”promociji pravoslavlja i očuvanju crkvenih vrijednosti” ili kako već tamo piše. E onda je u obavezi, tim prije, da ugovor između Crkve koja ga je ordenisala i države čiji je bio predsjednik, tretira samo i jedino – pravno. A nikako politikantski i etiketirajući, kako je Filip počeo svojim kvazifilipikama.
Dakle, Ništavnost ovog ugovora zahtijeva ime i prezime onoga koji će ukazati na pravne mane potpisanog teksta. Do tada, javnost može požuriti da zaključi kako se ispod te ništavnosti potpisao sami Filip, što bi, nadam se, bilo pogrešno.
Filip Dragović
