Toliko ljudi iz čitavog regiona, pa i čitave planete, pružilo je podršku Novaku Đokoviću. Pa ipak, našao se jedan što je ispisao čitavu „studiju” kritikujući Đokovića. Jedino što nije iznenađujuće jeste da taj „glas savjesti” dolazi iz „dušebrižnog” pera Teofila Pančića.
Ako iko poznaje Pančića neka mu poruči da svi mi znamo zašto Đoković ne može da uđe u Australiju. Pa sve i da je vakcina, i samo vakcina u pitanju, niti je srpski, niti džentlmenski, nekada se govorilo, nije ni viteški, upirati prstom, a i perom, u svog najboljeg junaka.
Još dodati, da ne patimo od paranoje, već slaveći sve Đokovićeve podvige, pamtimo i sve nepravde koje je u svojoj karijeri istrpio. A taj kontinuitet nepravdi mnogo govori.
Đoković uvijek pobjeđuje; vidjećeš Teofile, biće tako i u ovom meču!
Tužno je, poražavajuće za čitavu sportsku planetu, što je Đoković tretiran kao najobičniji kriminalac. Pošteno je priznati, Đoković nije običan čovjek. Čak i u ovom svijetu lišenom empatije trebalo bi to imati u vidu, pokazati makar ljudski senzibilitet. Ostalo sve neka ide po zakonu.
P. S. Nije iznenađenje još jedna stvar; naime, što je Teofilovu kolumnu objavio i podgorički „Gradski portal”.
Milorad Durutović
