Piše: Redakcija
Ćutimo li o ovom ili o nečemu drugom
Vidjeli smo, iskusili i zapamtili društveni poredak u kome je prva ličnost države Crne Gore – premijer, predsjednik, šef partije objedinjen u jednoj ličnosti privodio u svoj kabinet sudije, tužioce, policajce da im uz viski i u opuštenoj atmosferi objasni što mu se događalo na diskretnim seksualnim zabavama, raskalašnim provodima po inostranstvu, zakulisnim finansijskim radnjama koje su kompromitovale državu a njene građane kao poreske obveznike koštale na stotine i stotine miliona eura.
U novoj donekle osviješćenoj društvenoj atmosferi vidimo obrnutu situaciju. Bivši premijer, sada civilno lice, optužen od strane ombudsmana čeka red u hodniku da bi ušao kod sudije i tužioca kako bi odgovarao na njihova pitanja.
U novom odnosu političkih snaga svjedočimo dvjema korisnim radnjama.
Prvo – nosioci funkcija u pravosuđu su se prihvatili svog posla potvrđenog svečanom zakletvom da će služiti istini, pravdi i zakonu .
Drugo – višedecenijski premijer, predsednik, šef partije odaziva se na poziv državnih organa i po prvi put u građanskom maniru dolazi na sud saopštavajući da neće odgovarati na pitanja sudija. Odlučio je dakle da se brani ćutanjem što je karakterističan manir kriminalaca uhvaćenih na djelu.
Onome koji je imao gorde i prijeteće poruke za sve situacije u Crnoj Gori sada je ponestalo riječi.
O državi, istoriji, neprijateljima, umišljenim zavjerama decenijama su izabrani predstavnici najjače partije trubjeli na sav glas.
O skandaloznim događajima u toj istoj državi sada ćute kao ribe. Ni da zucnu. U stilu svog Predsjednika brane se ćutanjem.
Što će se događati na sledećem ročištu i svim narednim bivšem predsedniku i premijeru Crne Gore biće najvažnije pitanje budućnosti naše države za koju smo se izborili 21. maja 2006. godine.
