Piše: Filip Dragović
Ima razloga da Crna Gora slavi sinoćnju pobjedu Studenata u Srbiji. Sada već bivši režim, uspio je da se posvađa sa svakom banderom u Crnoj Gori. Da zategne odnose i sa srpskim političkim partijama i sa SPC u Crnoj Gori. Sa svima osim da Milanom Kneževićem. I sa političkom strukturom povezanom sa zgradom Bemaksa… Milan ih je otvoreno i bratski podržao, do kraja. A Bemaks-ovi političari, preko svojih medija, odigravali su duple pasove sa njima, targetirajući „nepodobne“. Dovoljno je uporediti DPS-ov „Udar“ i Vučićev „Crni boks“, pa će svakome biti jasno o čemu ovdje pišemo. Mandić, Joanikije, Spajićeva Vlada… našli su se pod istom baražnom vatrom, istih bljuvotina kako iz Beograda tako i iz Podgorice…
Zato u CG svi slave sa izlivima očiglednog oduška. Svi osim Milana. A zašto slavi organizacija povezana sa Bemaks-om? Čemu vatromet sa njihove mračne kule? Možda su u pitanju neki podzemni razlozi i neraščišćeni računi iz vremena neskrivenih zajedničkih biznis poduhvata. O tome ćemo valjda nekad nešto saznati, kada tužilaštva krenu da rade ono za šta su plaćena.
Drugi razlog bi mogao biti primitivni nacionalistički svjetonazor sa antisrpskom orijentacijom. Znate ono: država = gospodar. To bar ovima iz zgrade Bemaks-a ne treba objašnjavati. Oni jedino tako razumiju politiku. E sad, pri takvom svjetonazoru, njima bi moglo izgledati da se nešto loše desilo Srbiji sinoć jer je „jedan čovjek“ izgubio decenijsku vlast.
Ko u Crnoj Gori podržava studente u Srbiji, a ko im se lažno predstavlja?
Pa sad onako, anti-srpski slave. Treće bi moglo biti ono još pliće i primitivnije: nekad smo vladali zajedno i dugo smo se voljeli (sjetite se Selakovićevog govora na kongresu DPS) a onda ste se vi radovali našem porazu 2020! E sad se mi radujemo vašem….
Izuzev ovih krajnje niskih i politički neartikulisanih razloga, političari iz Bemaks-a i svi ostali „Kamo-sjutra“ mudraci, ne da nemaju razloga da slave i prave vatromet, nego bi morali da upriliče jednu komemoraciju. Čemu?
- Politici „jednog vođe“
- Politici srastanja političke i porodične moći, preko grbače građana.
- Politici najprije jurišanja u odbranu Kosova (i isturanja drugih da ginu), a potom ostavljanja na cjedilu istih tih ljudi… i na Kosovu, i u Kninu.
- Politici najmonstruoznijeg opanjkavanja političkih protivnika i pravljenja od njih državnih neprijatelja.
- Politici otvorenih i besprizornih napada na SPC, i na sve one u njoj koji se „više boje Boga nego ljudi“…
Niko pristojan ni civilizovan nije doživio vatromet sa Bemaks zgrade kao neku prirodnu stvar, već prije kao „bljuvanje vatre“ nemani koja osjeća i vidi svoj politički kraj. Oni, naravno, imaju svoje građansko pravo da se nečemu raduju ili da glume tu radost, ali je naše pravo da im ne damo zajedno u isto slavljeničko kolo sa mladošću koja vjeruje u demokratiju, u institucije, u vladavinu prava i sve ono po čemu su gazili, gospoda sa obale Ribnice zajedno sa gospodom iz Beograda na vodi.
