U trećem, završnom dijelu razgovora za Žurnal, Zoran Ćirjaković iznio je svoje poglede na odnose Srbije i Crne Gore.
Razgovarao: Aleksandar Živković
Crnogorci su skloni, ne svi, da nas vide kao odvratne, dekadentne ljude kojima zaslužuju da vladaju, počinje Zoran Ćirjaković, treći dio razgovora za Žurnal.
Kao Gruzini Ruse, kao brđani ravničare…
Komplikovanije je to jer smo jedan narod. Tu dolazimo do te tužne činjenice, neodvojive od toga da je Crna Gora postala nezavisna, problem o kojem vi dole ne volite da govorite. Pogledajte sajt mitropolije: mitropolija.com. Ja svaki dan na tom sajtu ukucam: srp i srb, i nikada pretraživači ne daju više od jednog pogodtka. Redovno proveravam i na sajtu spc.rs da li ima: srp i srb. I tamo je, istini za volju, to slabo zastupljeno, ali bitniji je sajt mitropolije.
To se govorilo i pod mitropolitom Amfilohijem: odvaja crkvu u CG.
Uvek nastaje još veći problem kada se postojeći problemi guraju pod tepih. Takvi problemi vam eksplodiraju u lice. Svako odbijanje da se suočimo sa problemima unutar srpstva jeste ono što iznutra razbija srpstvo. Mi imamo studente u Beogradu koji su Srbi od ponedeljka do petka, vikendom su etnički Crnogorci. Ja sam jako sumnjičav prema tome ko je u Crnoj Gori etnički Crnogorac, a ko etnički Srbin.
Zoran Ćirjaković govori za Žurnal (1): Srpstvo je policentrično
Ja nisam ni kršten, ateista sam ali cenim istorijsku ulogu pravoslavlja i SPC. Ako će ljudi da diskvalifikuju moje stavove samo zato što nisam kršten, neka ih, to je loše po njih. Elem, meni smeta kada se u dva meseca na sajtu mitropolije samo jedanput pojavi vest sa „srp“: „Novi kalendar Srpske pravoslavne crkve“. To ne može da bude slučajno, kao što nije slučajno da samo neprijatelji srpstva u Crnoj Gori govore o Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Oni govore o „Crkvi Srbije“… Dosta izaziva trenje ta tema.
Identitet je u krizi. I mislim da vi o tome nedovoljno govorite. Svaka autocenzura je internalizovana cenzura. Ljudi se plaše da govore o nečemu što ja posmatram kao „duboku mitropoliju“ u Crnoj Gori, da ne bi ispali neprijatelji srpstva.
Ne znam za takve, ali ako je njihov izbor da ćute i – to je neki izbor. Znao sam mnogo njih koji su se žalili na mitropolita Amfilohija, upravo u smislu u kome govorite, pa su poslije lili gorke suze za njim i kovali ga u zvijezde.
Nikada ljudi i njihovi izbori nisu slučajni. Slabost srpskog intelektualnog nacionalizma u Srbiji je tragična. Čuveni istoričar Fernard Bordel u Mediteranu, drugom tomu, kaže da najveća granica u Evropi ide Savom i Dunavom. To je veća granica nego ona između Evrope i Azije na Bosforu. Pošto je srpski narod policentričan, strogo govoreći, on nema samo jedan kulturni obrazac.
Kad smo kod mediteranskih studija, jesmo li Mediteranci? Evo, Pećka patrijaršija je u mediteranskoj zoni.
Sumnjam da je nekoga sada briga za to. Ideja o nama kao Mediterancima pripada Žarku Vidoviću, ali je značajnije da smo orijentalni. Ja kažem: Alepo ja naš kulturni obrazac.
Vratimo se odnosu Srbije i Crna Gore – mediji glavnog toka u Crnoj Gori stalno pišu o tome da Srbija nešto hoće od Crne Gore. Šta?
Verovatno nešto hoće. Svaki sused nešto hoće od suseda. Još je isti narod u velikoj meri. Sada imamo taj problem „crnogorskog jezika“. No važnije je šta Crna Gora i Crnogorci hoće od Srbije. Hoće vlast, bogatstvo, moć u Srbiji.
He, he, nije ni bila ideja da budemo nezavisni a da ne upravljamo Biogradom…
Ne slažem se sa profesorom Antonićem da je Srbija kolonija, ali ako je ičija – Srbija je crnogorska kolonija. Da li su ti kolonizatori etnički Crnogorci ili etnički Srbi, svejedno.
A šta je sa samom Srbijom?
Reč i ideja demokratija, predstavlja složenu modernu normu, koja se sastoji od dvadesetak normi: sloboda medija, kontrola izbora itd. Kod nas se ne razume da te norme i demokratske institucije nisu pravljene po našoj meri, već po zapadnoj. I taj nesrećni referendum koji su karikaturalno sredili Milo i Lajčak, a koji je morao da se prihvati kao realnost. A nama je kao vrhovna norma ostavljen Kumanovski sporazum. Trenutno, Srbija ima svoj ustav a to je Kumanovski sporazum.
Vi ste u NATO, mi smo opkoljeni i premreženi NATO i tzv. nevladinim organizacijama. Vernici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, a to nisu svi etnički Srbi, treba da nađu način kako sa svim tim problemima da žive, a ne da ih ne guraju pod tepih.
