Piše: Leon Ćevanić
Prikazivanje crnogorske kulturne i umjetničke produkcije za publiku u Hrvatskoj, izuzev nekolicine najvećih uspješnica, kontinuirano predstavlja iznimno rijetku pojavu. O tome na ironičan način vrlo dobro svjedoči u narodu osmišljena fraza, upućena nekome tko se dugo nije pojavljivao u društvu, koja glasi – „nema te k’o crnogorskih rock bendova“, a koja bi pritom, ukoliko bi se provela kakva anketa o javnoj informiranosti, mogla ostati podjednako primjenjiva i kad bi se rock bendovi zamijenili, recimo, crnogorskim filmovima, primjerice komedijama. Da je riječ o prostoru umjetničkih ostvarenja koja u javnosti Hrvatske nezasluženo đeluju kao terra incognita i mnijenju koje bi, uz smišljeno vođenje kulturne politike, lako moglo biti izmijenjeno, na iznimno je dobar način dokazano filmskom projekcijom komedije „Živi i zdravi“ kotorskog redatelja nove generacije Ivana Marinovića na zagrebačkoj Ljetnoj pozornici Tuškanac u sklopu Festivala europskog filma. Predstavljajući priču o Dragani i Momi (Tihana Lazović i Goran Slavić), mladom paru čija sudbina neposredno pred planirani dan vjenčanja postaje neizvjesna budući da Dragana naprasno odluči odustati od svadbe i zajedničke budućnosti, „Živi i zdravi“ kreiraju crnogorsku, a u mnogočemu i univerzalnu balkansku varijaciju na temu priče o odbjegloj nevjesti, pritom ne propuštajući ponuditi vlastiti humoristični osvrt na golem broj situacija iz svačije svakodnevice na ovim prostorima.
Hvatajući se u koštac sa svim dijelovima obaveznog svadbenog folklora južnoslavenskih naroda, od momačke večeri do prve bračne noći, ali i svim onim osobinama i razmišljanjima koja se običavaju shvaćati kao stereotipno crnogorske – kultom obitelji, patrijarhalnim obrascima, čojstvom i junaštvom – ovaj film potvrđuje kako na slabosti i negativnosti pojedine skupine na najefektivniji način može ukazati netko iznutra, netko tko joj pripada, jer tko može bolje razumjeti ironiju u ponašanju Crnogoraca negoli sami Crnogorci. Tim više što se upravo na taj način dolazi do obrata koji predstavlja najveću osobitost filma „Živi i zdravi“ – njegova radnja iznosi sva opća mjesta prisutna u tipskoj svadbenoj atmosferi ruralnog dijela Crne Gore kako bi mogla sve vrijeme neupitno ostati na vrlo vidljivoj satiričnoj distanci od njih, ismijavajući na taj način vlastitu tradiciju, no baš iz tog razloga upravo tradicija sve vrijeme pobjeđuje, a usto i omogućava svim likovima da prebrode svoje probleme. Uz sve originalne elemente radnje, kao osnovna nit vodilja radnjom se provlači paradoks najbolje opisan u slavnoj anegdoti o fizičaru Nilsu Boru koji je, usprkos tome što je bio znanstvenik i racionalist, nad ulaznim vratima kuće imao obješenu potkovicu za sreću, uz objašnjenje kako će njezina magija đelovati čak i ukoliko on sam u nju ne vjeruje. Isti takav odnos s tradicijskim običajima zadržava i film „Živi i zdravi“ – oni su jedan oblik ispoljavanja pučke magije u koju više nitko iskreno ne vjeruje, no ona i dalje đeluje. Vrijednost ovog filma kao komedije time je veća, jer on na taj način uspijeva uspostaviti ciničan odnos u oba smjera.
Usto, kod gledatelja se pritom podjednako uspješno stvara atmosfera u kojoj su i oni sami stavljeni u poziciju ciničnih promatrača radnji koje mogu biti ispravno shvaćene jedino kao zastarjele i groteskne, ali tako da i ne primijete kako se, prateći film, korak po korak pretvaraju u gorljive navijače za pobjedu tradicije, razvijajući svijest da će, ukoliko pobijedi tradicija, pobijediti i ljubav, a ljubav mora pobijediti. Stoga se može reći kako, usprkos tome što u njemu postoji gomila likova, film „Živi i zdravi“ o njihovim karakterima namjerno ne govori puno, čak niti u slučaju mladenaca oko kojih se vrti čitava priča, jer točno bi bilo reći kako u cijeloj radnji filma zapravo postoji samo jedan veliki, zbirni lik, a to je sama svadba kao njegov antijunak, lik pun nedostataka za čiji konačni uspjeh svi ipak svesrdno navijamo.
Sve navedeno rezultira filmom koji, iako pruža mnogo materijala za smijeh, gledatelje ostavlja s toplinom oko srca i osjećajem ispunjavajuće smirenosti. Baš iz tog razloga, kao i zbog toga što donosi priču u kojoj se svatko može prepoznati budući da svadbe na Balkanu, a i šire, osim što kao svoj sastavni dio imaju gomilu oružja, alkohola, plata s pršutom i sirom te često nerazumljivih običaja, obvezno sadrže i nervozu zbog finalnog preispitivanja predstojeće odluke uz obveznu mantru „što mi je sve ovo trebalo“, film „Živi i zdravi“ očekuje vrlo izvjesna popularnost i prihvaćenost među posjetiteljima kino-dvorana u Hrvatskoj, gđe će u redovitoj distribuciji zaigrati od idućeg mjeseca.
Izvor: P-Portal
