Piše: Leon Ćevanić
Iako je prošlo već nekoliko mjeseci od njegova ponovnog stavljanja u središte javnog interesa, interpretacije pokliča „Za dom – spremni“ i dalje su prisutne u javnom prostoru i često dovode u pitanje njegovo povijesno značenje iz vremena ustaškog pokreta, odnosno NDH. Recentno, jedan se takav navod mogao pročitati u tekstu Vlatke Vukelić, predavačice Odsjeka za povijest i nesuđene dekanice Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, izvorno objavljenom na njezinu profilu na Facebooku (dostupno ovdje), a potom u formi članka prenesenom od nekolicine manjih medija (primjerice ovdje i ovdje). Vukelić onđe, među ostalim, navodi:
„Vojni kontekst i Za dom – spremni imaju puno dužu tradiciju i povezani su s obzirom na cijeli niz sukoba, naročito kroz 20. stoljeće. Naravno, riječ je o inačicama, varijantama itd., ali uvijek u kontekstu vojne obrane vlastita doma. I tijekom Prvog svjetskog rata kao vojni pozdrav nalazimo inačicu koja je tada bila prilagođena političkom sustavu – hrvatske povijesne zemlje kao dio Austro-ugarske Monarhije. Tada je poklič glasio ‘Za kralja i za dom!’ (…) Vojni pozdrav je tijekom Drugog svjetskog rata modificiran, a ne ‘izumljen’ te je sukladno novim političkim okolnostima korišten u novim ratovima.“
Ova tvrdnja, međutim, ne odgovara dostupnim povijesnim činjenicama. Najprije, podatak o starijem pokliču iz vremena u kojem se većina današnje Hrvatske nalazila pod okriljem Austro-Ugarske odnosi se vjerojatno na geslo Kraljevskog hrvatskog domobranstva „Za kralja i domovinu“.[1] Ono, međutim, nikad nije smatrano pokličem, budući da se u pravilu pojavljivalo tek u pisanom obliku, najčešće kao integralni dio grba Monarhije u obliku vijenca s ispisanim tekstom pozicioniranim ispod štita, korištenog na kapama časnika domobranstva, barjacima ovih postrojbi ili tijekom Prvoga svjetskog rata iznimno popularnim poštanskim kartama s motivima domobrana. Pored toga, tako nikad nije uzdignuto na razinu pozdrava, kao što je to bio slučaj sa „Za dom – spremni“ u NDH koji se koristio u nizu službenih dokumenata ili privatne korespondencije ustaških dužnosnika kao odjavna fraza, prigodom ulaska u prostore državne uprave, na počecima i/ili krajevima javnih obraćanja itd.[2]
Također, potrebno je naglasiti kako kod domobranskog gesla nije bila riječ o (ekskluzivno) hrvatskom frazemu, s obzirom na to da je isti ustvari preuzet tj. doslovno preveden od izvorne, austrijske fraze „ Für Kaiser und Vaterland “,[3] koja je s nepromijenjenim značenjem riječi bila prisutna i kod Mađara kao „ Királyért és a hazáért “[4] gdje su je koristile postrojbe Honved tj. mađarsko domobranstvo. U češkim se postrojbama na oznakama na kapama uz monarhijski grb pojavljivalo geslo „ Za krále a vlast “[5], u poljskim „ Za Króla i Ojczyznę “,[6] a u slovenskim „Za kralja in domovino“,[7] sve sa identičnim značenjem. Da pritom nije bila riječ o jedinstvenom, već prije o općem monarhističkom pogledu na nerazdvojivost institucije vladara i države, to potvrđuje i činjenica da su gotovo identične izjave u sličnim situacijama korištene i u brojnim drugim zemljama mimo Austro-Ugarske. Najočitiji primjer je geslo „Za kralja i otadžbinu“ korišteno u vojnim postrojbama Kraljevine Srbije i prve Jugoslavije, a kasnije preuzeto od četničkog pokreta koji ga je uvrstio i na svoju zastavu, zbog čega ga se sve do današnjeg vremena veže primarno uz simpatizere njihova svjetonazora.[8] Njemačko je carstvo još od prve polovice 19. stoljeća koristilo geslo „ Mit Gott, für König und Vaterland “[9] odnosno „Uz Boga, za kralja i domovinu“. Jednako se tako može naići i na britanske propagandne prikaze iz vremena Prvoga svjetskog rata koji na vrlo sličan način povezuju borbu za kralja i domovinu, primjerice „ For the King / For the Flag / And the dear Homeland “,[10] „ Come into the ranks and fight for your King and Country “[11] ili „ United we strand for Faith, King and Empire “.[12]
U raskoraku: Srbi u Hrvatskoj u dnevniku Milovana Đilasa (Treći dio)
Pritom je bitno primijetiti da, usprkos tome što u slavenskim jezicima sadrže isti korijen riječi te ponekad služe kao sinonimi, pojmovi „dom“ i „domovina“ ipak nisu identični. Službeno geslo domobranstva u Austro-Ugarskoj tako je uvijek sadržavalo frazu „za domovinu“, uz neizostavan i s njime povezan dio „za kralja“ koji joj je prethodio, dok je pozdrav koji su koristili ustaše uvijek dolazio u formi „za dom“, u službenoj korespondenciji u pravilu uz nastavak „spremni“. Inačica u kojoj bi pojam „domovine“, kao dio domobranskoga gesla, bio zamijenjen pojmom „doma“, pojavljivala se tek u manje formalnim oblicima iskazivanja, ili aludiranja na ovu frazu. Pritom su najočitiji primjeri oni s razglednica koje su tematizirale ratovanje ili svakodnevicu hrvatskih vojnika u austro-ugarskim redovima, a na kojima se, tijekom Prvoga svjetskog rata, izmjenjivao čitav niz inačica nastalih od izvornoga gesla:[13] „Za kralja i dom“, „Za dom i kralja krv prolit valja“, Sve za kralja i za dom“, „Za sijeda kralja i svoj dom“, „Za dom i kralja svog“, „Za spas domovine i sijeda kralja“, „Za slobodu, vjeru, kralja i svoj dom“. Ratne okolnosti službenoj su oznaci na kapi dodale i trobojnu vrpcu koja se na nju pričvršćivala, a na kojoj je geslo prošireno kao „U boj za kralja i domovinu“.[14] Kraćenje pojma domovine u pojam doma pojavljivao se u umjetničkim interpretacijama i nešto ranije, što je vidljivo već iz naslova djela Eugena Kumičića „Za kralja – za dom“, napisanoga koncem 19. stoljeća, a smještenog u pozno vrijeme vladavine habsburškog cara i kralja Josipa II. [15]
Ipak, oblik koji sadrži „za dom“ tijekom habsburškog i austro-ugarskog perioda nikad nije predstavljao službenu verziju, baš kao što ni službeno geslo niti njegove interpretacije frazi „za dom(ovinu)“ nisu pridruživale riječ „spremni“.
Korištenje pokliča „Za dom – spremni“ od ustaša u formalnim je kanalima dolazilo gotovo uvijek upravo u takvoj formi, tek vrlo rijetko pretvorenoj u akronim ZDS.[16] Njezino fragmentiranje, u kojem bi se pojavljivalo samo „Za dom“ ili samo „Spremni“, također je bilo prisutno, ali, jednako kao što je to slučaj s inačicama domobranskoga gesla u Austro-Ugarskoj, tek u umjetničkim ili medijskim prikazima – na plakatima, u književnim formama, u memorandumima glasila itd. Okolnosti nastanka pokliča „Za dom – spremni“ sam je Ante Pavelić objasnio tijekom svojih emigrantskih godina, u ljeto 1957. godine, što je jedanaest godina kasnije objavila Hrvatska straža – glasilo Hrvatsko oslobodilačkog pokreta u Europi, a koji je u suvremeno doba pronašao i prenio portal Index.hr.[17] U tom tekstu, Pavelić samog sebe nedvosmisleno ističe kao kreatora pokliča „Za dom – spremni“ pri čemu kao inspiraciju navodi različite mitsko-povijesne momente važne za dalju hrvatsku prošlost, ali bez spominjanja Austro-Ugarske, njezinog domobranstva ili njihova pozdrava.
Zaključno, geslo „Za kralja i domovinu“ i poklič „Za dom – spremni“ prema dostupnim se izvorima ne mogu dovoditi u izravnu korelaciju. Povezuje ih tek činjenica da oboje počinju prijedlogom „za“, te slučaj da sadrže pojmove „domovina“ i „dom“ koji izviru iz istoga korijena i koji, zbog snage simboličke vrijednosti koja se vezuje uz oba, u umjetničkim ili propagandnim formatima mogu biti korišteni kao bliskoznačnice. Opseg korištenja „Za dom – spremni“ kao pokliča i pozdrava u sklopu ustaškoga pokreta i režima NDH, koji je znatno nadišao upotrebu gesla „Za kralja i domovinu“ u Austro-Ugarskoj, na ovom je portalu već detaljno razložen prethodnih mjeseci.[18] Ipak, pozicija autoriteta u struci s koje progovara Vlatka Vukelić zahtijevala je dodatno pojašnjenje, kako bi čitatelji i javnost dobili jasnu i provjerenu povijesnu sliku.
Izvor: P-Portal
[1] Stublić, Zlatko. Hrvatsko domobranstvo 1868-1993 (Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, 1994), 29.
[2] Usporediti: Krizman, Bogdan. Pavelić i ustaše (Zagreb: Globus, 1978), 198-200; https://www.telegram.hr/politika-kriminal/ovih-13-slika-trebale-bi-biti-dovoljan-dokaz-svim-idiotima-koji-zagovaraju-rehabilitaciju-za-dom-spremni/ (pristup 24.9.2025) i https://web.archive.org/web/20131203004838/http://www.tjedno.hr/index.php/categoryblog/4042/ (pristup 24.9.2025)
[3] Prema: Stauf, Christian. Für Kaiser und Vaterland – Meine Erlebnisse während des Ersten Weltkriegs bis zum Ende meiner Gefangenschaft 1921 (Berlin: Buchschmiede, 2021)
[4] Prema: Barcy, Zoltán i Győző Somogyi. Királyért és hazáért – A Magyar Királyi Honvédség szervezete, egyenruhái és fegyverzete, 1868–1918 (Budimpešta: Corvina, 1990)
[5] Sládek, Josef Václav. „Za krále a vlast“ u: Selské písně a české znělky (Prag: J. Otto Knihtiskarna, 1890), 70. (dostupno na: https://kramerius5.nkp.cz/view/uuid:364c12b0-baaa-11e5-b5dc-005056827e51?page=uuid:27f3c650-c175-11e5-af02-001018b5eb5c )
[6] Prema: https://muzeum.gliwice.pl/images/upload/ksiazki/fragmenty_publikacji/z_bogiem_za_krola/1-12.pdf (pristup 24.9.2025)
[7] Prema: Člekovič, Jozko. Rostás Pál – obnova spomenika. Ljudska univerza Ajdovščina, 2013 (dostupno na https://web.archive.org/web/20150619175403/http://www.lu-ajdovscina.si/mma/rostas/2013111307440301/, pristup 24.9.2025)
[8] Opširnije vidjeti u: Tomasevich, Jozo. Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941-1945. (Zagreb: Globus, 1979)
[9] Prema: Ortenburg, Georg. Mit Gott für König und Vaterland (München: Bertelsmann, 1979)
[10] https://www.lookandlearn.com/history-images/XD134831/British-sailor-and-British-soldier-shaking-hands (pristup 24.9.2025)
[11] https://www.iwm.org.uk/collections/item/object/30494 (pristup 24.9.2025)
[12] https://collections.museumsvictoria.com.au/items/1722035 (pristup 24.9.2025)
[13] https://hismus.hr/hr/zbirke/online-zbirke-pretrazivanje/?zbirka_id=31 (pristup 24.9.2025)
[14] Prema: https://www.hismus.hr/hr/izlozbe/virtualne-izlozbe/uzajamnost-i-vjera-u-buducnost-za-kralja-i-domovinu/ (pristup 24.9.2025)
[15] Prema: https://katalog.kgz.hr/pagesresults/bibliografskiZapis.aspx?selectedId=11000334¤tPage=3&searchById=10&sort=0&age=0&spid0=10&spv0=Tomi%C4%87%2C+Josip+Eugen&mdid0=0&vzid0=0&xm0=1 (pristup 24.9.2025)
[16] Usporediti: Krizman, Bogdan. Pavelić i ustaše (Zagreb: Globus, 1978), 198-200; https://www.telegram.hr/politika-kriminal/ovih-13-slika-trebale-bi-biti-dovoljan-dokaz-svim-idiotima-koji-zagovaraju-rehabilitaciju-za-dom-spremni/ (pristup 24.9.2025) i https://web.archive.org/web/20131203004838/http://www.tjedno.hr/index.php/categoryblog/4042/ (pristup 24.9.2025)
[17] Vojković, Goran. „Ante Pavelić je autor pozdrava Za dom spremni“. https://www.index.hr/vijesti/clanak/foto-ante-pavelic-je-autor-pozdrava-za-dom-spremni-sam-je-to-rekao-u-jednom-razgovoru/990422.aspx (pristup 24.9.2025)
[18] Vidjeti: https://p-portal.net/sto-govore-cinjenice-o-porijeklu-pozdrava-za-dom-spremni (pristup 24.9.2025)
