Piše: Žarko Marković
Rijetke su situacije u politici kada su u najvećoj mjeri u pravu sve strane, i vlast i opozicija, a danas živimo jednu takvu.
Rasplet na posljednjoj sjednici republičkog parlamenta omogućio je i da to vide i politički neuki posmatrači. Opozicija je iskoristila priliku da optuži vladajuće da su za samo mjesec dana promijenili stav za 180 stepeni, ponizili Skupštinu odustavši od vlastitog „principijelnog“ stava o prijevremenim izborima, dok su iz redova vladajućih morali posegnuti za dosad neviđenim kreacijama da takav stav opravdaju, a suština njihove priče je da se na izbore mora jer će izaći i opozicija, a ako oni izlaze, nastaće haos, koji oni, tako odgovorni za sudbinu Republike, ne smiju da dozvole.
U pravu su, ponovimo, i jedni i drugi.
Sasvim je tačno da su vladajući ponovo pregazili ono što je zaključio parlament, s tim da su sad to gaženje izvršili novim zaključcima, što je dosta korektnije nego nesprovođenje niza ranijih zaključaka koji nikad nisu stavljeni van snage.
Sasvim je tačno i da je opozicija upozoravala da će se to dogoditi i da su sad u tim redovima „došli na svoje“ iako je veliko pitanje kakvu će tačno korist imati od svega toga.
Pitanje je kakvu će korist od ove vrste nadgornjavanja imati bilo ko, a naročito narod koji sve više pokazuje da ga to što se dešava uopšte ne zanima pa onda ni silna objašnjenja „ne piju vodu“.
Tačno je i da bi izlazak dijela partija na izbore, dok drugi bojkotuju, izazvao haos u Republici Srpskoj i sa tog stanovišta maksimalno je odgovorno ne dozvoliti da se haos dogodi pa i po cijenu promjene političkog stava koji je važio prije mjesec dana. Jer sve dosadašnje najave upućivale su na to da bi parcijalni izlazak stvarno izazvao haotične i potencijalno problematične situacije, od mogućnosti da izbori budu odlučeni na biračkim mjestima u FBiH, preko najave blokade održavanja istih na teritoriji Srpske pa sve do ideje da onaj ko bude izabran na takvim izborima nikada ne položi zakletvu u NSRS, što je kod nas praktično čin inauguracije. Iako se sve te najave mogu podvesti pod kategoriju opipavanja političkog pulsa, niko ne garantuje da ne bi bile i ostvarene.
Tako je – kako je. Na izbore će građani ove Republike kad im vrijeme nije i kad nikako nije trebalo da bude. Za odgovor na pitanje zašto će ipak birališta biti otvorena krajem novembra nije dovoljan jedan novinski stubac.
Uostalom, stvar je toliko zapetljana da je najbolje da je objašnjavaju oni koji su sve i zakuvali. Ako to objašnjenje uopšte bude „pilo vode“ u narodu. Izlaznost će, na kraju krajeva, sve pokazati.
Izvor: Glas Srpske
