Piše: Žarko Marković
Ne treba biti previše politički pismen da bi se došlo do zaključka da se Republika Srpska danas nalazi u vrlo nezgodnoj situaciji, ali treba biti prilično politički pokvaren pa trenutnu situaciju koristiti za dolivanje ulja na vatru, lov u mutnom, širenje čaršijskih priča i spletke.
A baš takva praksa nas je i dovela u sadašnje stanje u kojem se počesto pominje riječ jedinstvo, pojedini ga prizivaju, a od istog u praksi nema ništa, niti ima nikakvih naznaka da će ga biti.
Zaslugama sarajevske političko-obavještajne elite i tamošnjeg odmetnutog pravosuđa te dijela tzv. međunarodne zajednice kreiran je haos iz kojeg se neće biti nimalo lako iščupati, koliko god nas oni koji odlučuju uvjeravali da je situacija pod kontrolom. Kao podlogu za takav stav dovoljno je pogledati sliku stanja u Republici.
A na toj slici tri najjače stranke u ozbiljnom problemu. Nakon što je, kako su to površni mediji iz regiona uočili, Srpska u roku od sat vremena ostala i bez predsjednika i premijera, SNSD se našao u situaciji u kojoj nije bio za 20 godina vladavine. Doduše, snaga te stranke još je dovoljna da za svaki problem pokuša da nađe i rješenje. Koliko će u tom procesu biti „žrtava“, niko sa sigurnošću ne može da procijeni.
Nagazna mina za Crnu Goru – Rezolucija o genocidu u Srebrenici
Istovremeno, SDS je u poluraspadnutom stanju, bez predsjednika i naznake izbora Miličevićevog nasljednika, dok PDP još ima status nejakog, bez obzira na kapacitet koji nosi Draško Stanivuković. Ako se sve to ima na umu, veoma je teško doći do nekog ozbiljnijeg jedinstva, iako je situacija izuzetno ozbiljna. Manje stranke u tom kontekstu nije potrebno ni pominjati.
O nacionalnom jedinstvu u Republici Srpskoj priča se godinama pa i decenijama i sve ostane na pričama. Razloge za to potrebno je tražiti manje u principima, više u sujetama, a donekle i u neznanju i nerazumijevanju situacije. Katastrofalno je što u tri poslijeratne decenije kod nas jedinstvo nije stvoreno ni na manje ozbiljnim pitanjima, u medijima, kulturi, donekle u ekonomiji. Sve je svedeno na stihiju, pojedinačne akcije, poneki bljesak. Zato nemamo centralno spomen-obilježje, zato nemamo sistematičan i predan odnos prema Odbrambeno-otadžbinskom ratu, zato nema mnogo čega drugog.
Da li je kasno da se to promijeni? Nije. Nikad nije kasno. Ako ima dovoljno pameti. Ako se potisne neki ego, ako se pokuša razumjeti da sve što se događa odgovara samo i isključivo onima koji bi željeli da Srpska ne postoji.
A ima ih. I previše. A ko to ne vidi, taj je istovremeno i pokvaren i politički nepismen.
Izvor: Glas Srpske
