Nesporni je fakt da javnost izražava ozbiljno nezadovoljstvo činjenicom da su promjenom vlasti u Crnoj Gori faktički poništene sve pozitivne političke implikacije litijskog pokreta manifestovane kroz odlazak ultraradikalnog antipravoslavnog državnog režima oktobra 2020. godine.

Neshvatljiva je i krajnje neprihvatljiva bila borba određenih partija za promjenu Vlade koja je imala određene nedostatke, s konačnim rezultatom da se dobio režim čiji su predstavnici konstituenata Vlade- radikalne pristalice bivšeg režima Mila Đukanovića a neki od njih i jari protivnici većinskog pravoslavnog naroda Crne Gore- prema kojem izražavaju netrpeljivost.
Tačnije, izražavaju otvoreni animozitet prema SPC kao i pravoslavnim Srbima i Crnogoracima koji su svoju ogorčenost užasnim stanjem države pod režimom Đukanovića kroz svoj opravdani bunt izrazili veličanstvenim litijama na čijem je čelu bio blaženopočivši Mitropolit Amfilohije.
Da je prethodna Vlada, koja je imala greške ali u dobroj mjeri bila kompatibilna sa ciljevima litijskog pokreta- zamijenjena na Vladu koja bi bila efektivnija i u još većoj mjeri odražavala želje i interese litijskog pokreta za promjenama u društvu, javnost ne bi imala primjedbe niti bi bila ogorčena zbog dolaska novog režima.
Ipak, desilo se sve dijametralno suprotno.
Samim tim, možemo konstatovati da je nepromišljenost određenih političkih subjekata da uđu u smjenu vlasti bez kontrole nad procesom njene promjene bila nesuvisla avantura s teškim i tragičnim posljedicama.

U tom smislu, izjava jednog političara koji je bio obavezan da poštuje i sprovodi volju naroda izraženu kroz litije, izrečena kroz stav da je „nova Vlada bolja od prethodne“, jasan je signal da ti i takvi političari ne umiju realno ocijeniti sadašnje stanje stvari u društvu.
Odnosno, uopšte ne shvataju ogorčenje i bijes naroda prema određenim naimenovanjima ili porukama koje dolaze od predstavnika konstutuenata sadašnje Vlade a koji jasno ukazuju da djelovi nove Vlade vraćaju točak istorije u korist starog, konfliktnog i šovinističkog Đukanovićevog političkog sistema.
Takvi čudni i neadekvatni političari sebi čak dozvoljavaju da revolt naroda čudovišno tretiraju kao – odobravanje naroda!?
Oni očito ne žele razumjeti da građani, a posebno litijski narod Crne Gore nisu za njih glasali da bi im se pogrešno tumačila politička želja i vodila politika koja je suprotna njihovim interesima, prirodnoj logici i zdravom smislu.
Sve su prilike da se volja naroda od strane tih političara pogrešno tumačila još od 30. avgusta 2020. godine
Samim tim, nije ni čudo što se desilo to što se desilo: da se Vlada koja je stvorena pod uticajem blaženopočivšeg Mitropolita zamijeni na višestruko goru Vladu koja je ruku djelo stranaka i političara koji su sopstvene, merkantilni i lične interese stavili iznad želja i interesa kompletnog sabornog pravoslavnog naroda Crne Gore.

Zbog takvih političara nije samo poništena natčovječanska borba desetina hiljada pojedinaca u trajanju tri decenije već i uslovna izborna pobjeda 30. avgusta 2020. godine.
Poništen je smisao svake dalje borbe, protesta, okupljanja pa i eventualnih litija.
Izgubljen je i impuls borbe protiv ostataka režima političkog satanizma kojeg promoviše DPS sa satelitima.
Naime, na osnovu već viđenog lako je pretpostaviti će sve eventualne pozitivne rezultate borbe i bunta naroda ti samoživi političari opet poželjeti iskoristiti u cilju dostizanja svojih golih ličnih interesa, kao što su to ovaj put uradili
Oni su faktički pokopali bilo kakve nade da se loš politički sistem može ikada promijeniti i postali grobari budućnosti naroda i države.
Zato je zakonomjerno to što će se ogorčenje naroda pretvoriti u bunt protiv njih.
Takva politika ne može proći bez adekvatnog odgovora.
Vojin Grubač
Izvor: Fejsbuk
