Piše: Vuk Bačanović
Prof. dr. Branislav Radulović je ovlašteni predavač i ispitivač na Insitutu računovođa i revizora (IRR) i član Redakcije časopisa Instituta sertifikovanih računovođa Crne Gore (ISRRCG) „Računovodstvo i revizija”. Njegova bogata biografija kaže da je ranije bio ovlašćeni ispitivač na stručnom ispitu za rad u državnim organima Uprave za kadrove i autor priručnika za polaganje ispita. Pa ipak, nigdje nisam našao da je uvaženi profesor ranije objavljivao nešto o semiotici basni. Sve do sada, kada je na portalu specijalizovanom za ovu tematiku, CDM-u objavio svoju kratku, ali nadasve dirljivu studiju o Diznijevoj adaptaciji Kralja Lavova, naslovivši je Mufasa: “Odgojili smo djecu na priči o Simbi – malom hrabrom lavu, koji gubi oca, velikog Mufasu u sukobu sa Skarom – zlim i pokvarenim, željnim vlasti i trona nad plemenom… Naša djeca, rođenjem čista u duši i srcu, zaspivala su uz plišanu igračku malog Simbe, u želji da kad odrastu u životu budu hrabri kao ovaj lav iz priče.”
Profesoru je ovo prvijenac iz ove oblasti, te je, vjerovatno, neiskustva radi ostao donekle nedorečen. Iz teksta je jasno da pod Mufasom aludira na nedavno uhapšenog bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji mu, u toj, interpretaciji dođe nešto kao kralj životinja, dok njegov nasljednik Simba otjelotvoruje opozicioni DPS, koji je mučki lišen očevog trona. Da li ovo znači da je Simba zapravo i Milo Đukanović i da to implicira da je Katnić kralj životinja, a Đukanović njegovo potomstvo, čije su pravo uzurpirale druge životinje na čelu sa Skarom, to jest Srbi?
Ne treba časnom i poštenom profesoru zamjeriti. Ovo mu je prvi rad o semiotici basne, pa pored silnih obaveza – a izučavanje računovodstva u crnogorskim prilikama to nesumnjivo jeste – nije stigao ustanoviti da ova konkretna basna u crnogorskoj interpretaciji ima nekoliko verzija od kojih najstariji glasi ponešto drugačije. Profesora je, moguće, zbunio u nesnošljivi bol u srcu koji osjeća zbog gorke sudbine gordog Katunjanina Mufase, pa hajde da mu pomognemo da ostane naučno dosljedan.
Svi se sjećamo dirljive scene kada mali Simba, nakon što je saznao da je nasljednik svega što dotiču sunčevi zraci, pita svoga oca, časnog Mufasu, da li je istina da lavovi jedu antilope, a ovaj mu odgovara da je to tačno, ali isto tako kad lavovi umru iz njihovih tijela izraste trava koju jedu antilope, što odražava savršeni prirodni balans. Eh, pa u crnogorska verzija glasi nešto drugačije. Časni potomak je ovdje od oca, još mnogo ranije, preuzeo gotovo sve aspekte izvršne vlasti i u mnogome razvio tehnologiju vladavine i naglašavao da su Skar i on od iste kuće, pa ga tata, jednom prilikom pita:
“Sine, a je li istina da mi Crnogorci pljačkamo i rušimo dubrovnike?”
“Istina je tata, ali dubrovnici su napravljeni od kamena, a mi u Crnu Goru imamo kamena dokle god sunčevi zraci dotiču, pa kad srušimo jedan dubrovnik, oni mogu od nas kupiti kamenja da izgrade još starije i ljepše. U prirodu je sve izbalansirano.”
“Čekaj sine, zar ne bi trebalo da im, zauzvrat, damo to kamenje besplatno, jer ni oni nama ne naplaćuju rušenje.”
“Ajde, tata ne naprđuj mnogo s tom logikom priučenih boljševika. Vidi se da se mnogo družiš s onim dosadnim profesorom Radulovićem. Biće dosta da im, kada to bude oportuno, ponudimo izvinjenje i pravimo se da nemamo ništa s tim, no da Skar za sve kriv, a mi smo morali.”
I Mufasa tu posluša mudrost svog potomstva.
Utvrđeni fakti kažu da je Milivoje Katnić u svojstvu pripadnika JNA aktivno učestvovao u operacijama na dubrovačkom ratištu, tokom kojih je promovisan u čin majora. Također će ostati zabilježeno da je tokom 2011. jedan od zatvorenika vojnog logora Morinj optužio sada bivšeg specijalnog tužioca da je kao rezervni poručnik KOS-a odgovoran za pljačke i paljevine po Cavtatu, dok je jedan svjedok tvrdio da je vidio neimenovanog muškarca kako iz Katnićeve kancelarije izlazi krvave glave. Muafasa je poslušao Simbin savjet i za sve krivio Skara, što mu je omogućilo mirnu i dostojanstvenu starost, sve do sada.
Simba je, za sada, pretekao. Još uvijek uživa u pisanju Timona i Pumbe (u starijoj, crnogorskoj verziji basne njihova imena su Nikolaidis i Bursać), posebno u njihovoj neodoljivoj izvedbi koja se u crnogorskoj verziji zove Katuna matata:
[NIKLOAIDIS]
Katuna matata! Kakva divna fraza!
[BURSAĆ]
Katuna matata! Kakva naplativa ludost!
[NIKOLAIDIS]
To znači bez brige gospodaru, za ostatak tvojih dana…
[BURSAĆ & NIKOLAIDIS]
To je naša filozofija ulizivanja i netalentovanog laganja…
[NIKOLAIDIS]
Katuna matata!
“Najgore je za roditelja”, jada se profesor Radulović koji je od silnog izučavanja računovodstva izgubio poimanje sintakse srpskog jezika, “kada više ne bude među živima, kada pogledom u nebo njegovo dijete ga ne bude moglo viđeti među oblacima i pronaći snagu poput malog Simbe.”
Simbi iz crnogorske verzije je ponešto lakše. On ne mora gledati u nebo, već u zatvor u kojem svoga časnog roditelja, još uvijek, samo posjećuje.
