Piše: Aleksandar Živković
U „Ženidbi Maksima Crnojevića“ ima ono mjesto kad se Gospodar razljuti na okolnosti koje mu ne odgovaraju, pa prijeko prekida svako narodno slavlje: „Nisam bio, nisam je prosio;/ Ko mi dođe da mi je čestita,/ Živu ću mu oči izvaditi.“
Starac Milija je dobro poznavao tu dinarsku crtu poricanja očiglednog, onda kada ne odgovara našim potrebama i zamislima.
Sinoć je najčitanija vijest na svim crnogorskim portalima bila ona o smrti Brana Mićunovića. I svaka je praćena izvodima iz izvještaja Vlade SAD kojim su mu bile uvedene nekakve sankcije. To je bio osnovni sadržaj te vijesti.
Jesmo li došli dotle da ne smijemo prozboriti ništa ni o kome, a da to nije mišljenje Vlade SAD!?
Svaka čast svakoj vladi, al‘ neće nam valjda živim oči izvaditi, ako kažemo, na primjer, da je Brano Mićunović igrao dobro betl. A da preferans nije htio da nauči.
Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala
