Piše: Vuk Bačanović
Nakon događaja koji su uslijedili zbog penzionisanja dvoje starih i najavljenog izbora novih sudija Ustavnog suda Crne Gore, to jest dimne bombe i ponovnog šaranja loga Skupštine Crne Gore, postalo je jasno da u DPS-u, od kada postoji samo jedan kontinuitet politike, a to je kreiranje haosa svim raspoloživim metodama: politikom identitetskog rata i narušavanjem elementarnog istorijskog dostojanstva države, rastakanjem pravne države, pretvaranjem policije u privatnu stranačku vojsku koja služi kriminalnim interesima (što podrazumijeva svođenje društva na poligon za obračune mafijaških klanova), redukovanjem vojske na paradnu grupicu, destrukcijom obrazovnog sistema…
Često se u publicistici navodi ili parafrazira Marksova misao o ponavljanju istorije kao tragedije ili farse, ali u slučaju DPS-a, ona nema snage da se ponovi ni kao smijurija, pa čak ni kao glupost. Ona može da se ponovi jedino kao dosada.
Dimna bomba na sjednici Ustavnog odbora?
Ko se toga dosjetio? Šta je cilj tog postupka? Da se odbornicima zaprijeti pravom bombom ukoliko ne budu slušali? Da rizikuju živote jer se vode Ustavom, a ne mišljenjem i interesima DPS-a? Da im se poruči da su zalutali, u smislu da bauljaju u magli i da je DPS tu da ih vodi? Ako je prvo, onda je dosadno, ako je drugo, onda je tek dosadno s primjesama teške gluposti.
Dobar prijatelj je nedavno donio lucidan zaključak da je Vučića bilo uzalud vrijeđati i demonizovati, jer ga je to samo dodatno jačalo i činilo bitnim, da ga je uhvatila panika tek kada su ga studenti i srednjoškolci počeli ismijavati i omalovažavati. Ima logike, ukoliko bilo koga neprestano proglašavaš monstrumom, onda donekle i učestvuješ u kreiranju atmosfere straha koja mu pogoduje.
Međutim, to teško biva primjenjivo na DPS. Ne samo zbog toga što više nisu na vlasti i što predstavu koju igraju, igraju na način da (loše) izigravaju pregaoce i mučenike za slobodu, pravo, čast ili šta već Crne Gore, već zbog toga što su dosadni i predvidivi do mjere u kojoj to uopšte nije smješno. Siledžijstvo, siledžijstvo i na kraju još malo siledžijstva za svaki slučaj. Moguće da su na nekim DPS-ovim tajnim sastancima donijeli odluku da im je to jedini način opstanka – da sve neistomišljenike pretvore u letargične zombije pored kojih će ne samo opstati kao politički faktor, već (gotovo) neprimjetno, ponovo doći na vlast.
Način da se prevaziđe ova taktika je jedino da se na svaki DPS-ov potez odgovori zijevanjem, naravno ne onakvim kakvo oni priželjkuju, već onakvim kakav će većinu građana Crne Gore natjerati na smijeh.
Zijevati kada se bilo ko iz DPS-a pojavi na skupštinskoj govornici, zijevati ukoliko ste pozvani da u nekoj političkoj emisiji sučelite argumente sa DPS-ovcem, posjećivati tribine njihovih tobožnjih eksperata, zijevati na kontramitinzima, kada neko na Kafe del Montenegro ili CDM-u objavi kolumnu punu deluzija i budalaština, ne odgovarati osim sa velikim: zijeeeeeeeeeeeeeeev…
To je jedini način da se postigne dovoljno komična situacija u kojoj će DPS uvijek izgledati kao tačno ono što jeste: gomila loših iluzionista koji decenijama zadobijaju aplauze na kvarno, iako umjesto zeca iz šešira konstantno izvlače tvora. Skinimo gas maske, jer tamo tvora nema. Na tu jeftinu iluziju recimo samo: zijev!
