Zapad neprekidno razgorijeva Rusko-Ukrajinski sukob. Na liniju fronta dovlače se sve ubojitija oružja. Pitanje je dana kada će i ono najubojitije, nuklearno oružje, ući u promet
Prvi dio možete pročitati ovdje
Poslije drugog svjetskog rata sigurnost svjetskog mira ležala je u ravnoteži velikih sila. Ravnoteža se narušila iako konce svjetske politike i dalje vuku nuklerane sile. U ovom trenutku to su s jedne strane Rusija a s druge strane Amerika i Evropa koje se preko Ukrajine združeno bore protiv Rusije. Kina, Indija, Pakistan, Izrael, Sjeverna Koreja za sada se drže po strani. Nuklearno oružje im garantuju kakav takav suverenitet ali ne i imunitet na opasne zaraze koje se šire sa Vol Strita. Skandiranja šačice Njujorških aktivista „Okupiraj Vol Strit“ nijesu se čula dalje od Menhetna iako su u doba velike svjetske ekonomske krize bila upućena svjetskoj bezbjednosti. Brokeri sa Vol Strita nastavlili su da nesmetano kalkulišu tokove i isplativosti ratova preko svojih berzanskih indeksa.
Globalna politika je poodavno kleknula pred dolarom. Propustila je da problemu potencijalne nuklearne katastrofe, pristupi đelotvorno, a mogla je, na isti način kao što zdrastvenim problemima pristupaju ljekari uzimajući od svojih pacijenta anamneze. Zahvaljujući Americi i od njene strane nametnutom poretku trećina svijeta nije zainteresovana za anamnezu Ukrajinskog sukoba već samo za smrt pacijenata. Zapad želi da vidi osakaćenu i uništenu kako Rusiju tako i Ukrajinu. U tom procesu trošiće se i nuklearni materijali i antiradioaktivne zaštite među kojima spada i jod.
Zapad neprekidno razgorijeva Rusko-Ukrajinski sukob. Na liniju fronta dovlače se sve ubojitija oružja. Pitanje je dana kada će i ono najubojitije, nuklearno oružje, ući u promet.
Zapad više ne krije da mu je krajnji cilj rasparčavanje državnog jezgra Rusije. Proces rasparačavanja državnog jezgra sadašnje Rusije na desetak država ili kako zapad voli da kaže dekolonizacija neumitno liči na rasparčavanje, odnosno cijepanje atoma koje dovodi do nuklearne reakcije i oslobađanja energije ogromne razarajuće moći. Zapad sve više i više povećava temperaturu Rusko-Ukrajinskog ratnog žarišta stvarajući uslove za detonaciju koja bi bila katastrofalna za čovječanstvo.
Zapad Rusiju izjednačava s Ruskim carstvom koje treba po svaku cijenu razoriti. Ne treba zaboraviti da je Rusija kao naslednik Ruskog Carstva i SSSR-a tokom hladnog rata napravila bombu simboličnog imena s ciljem da sačuva svoj narod, svoju teritoriju i odupre se prisilnom cijepanju kojim joj Zapad vjekovima prijeti a u određenim periodima ga je uspješno i sprovodio.
Ruska Car-bomba bačena je 1961. godine s visine od desetak kilometara na arhipelag Novaja Zemlja u Arktičkom okeanu, koji se nalazi na dalekom sjeveru Rusije.
Od detonacije su popucali prozori na nekim kućama u Finskoj udaljenoj 1000 kilometara od mjesta eksplozije. Udarni talas eksplozije je bio toliko snažan da je obišao Zemljinu kuglu tri puta.
“Pečurka” prouzrokovana eksplozijom bila je visoka 65 kilometara. Tokom pola vijeka novih tehnologija Car-bomba je više nego izvjesno dobila dinastiju svojih mnogo moćnijih naslednika.
Ogledno cijepanja jezgra atoma izvedeno u mirnodopskim uslovima prije 60 godina trebalo je da upozori do čega bi dovelo cijepanje jezgra SSSR-a odnosno današnje Rusije. Raspad SSSR-a je prošao mirno. Zapad nije to prihvatio kao proces okončan u korist globalne stabilnosti. Amerika traži da se cijepanje državnog jezgra Rusije po svaku cijenu nastavi. Umjesto da se za Rusko-Ukrajinski sukob traži mirno rešenje uzimajući u obzir i geneologiju sukoba i povelju Ujedinjenih Nacija o nepovredivosti granica Zapad insistira na eskalaciji sukoba koji prijeti da čovječanstvo uvede u nuklearnu katastrofu.
Poslednja izvještavanje sa Rusko-Ukrajinskog fronta su u znaku ofanziva i kontraofanziva. Povećava se temperatura jezgra. Dnevno gine ne stotine, a možda i hiljade vojnika i na desetine civila i sa jedne i sa druge strane. Nijesu to više Rusi, Ukrajinci, strani plaćenici pridošli na front sa svih kontinenata. To su humane čestice čiji sudari vode ka izazivanju velike nuklearne reakcije pogubne po čovječanstvo.
Čas opšteg obračuna nuklearnih sila u kojima živi više milijardi ljudi se bliži. U tuči će sve biti dozvoljeno. Prestaće da važe prekoračenje nužne odbrane i principi humanizma. Bespredmetni će biti verbalni kalamburi i alibiji ko je s kim u ratu, a ko s kim nije u ratu. Ujedinjene Nacije će se pretvoriti u smiješnu družinu za patetično ćaskanje koje niko neće čuti.
Masovnost smrti izazvane nuklearnom katastrofom odraziće se na berzama i svjetskim tržištima hrane, nafte, gasa, čiste vode, kiseonika. Ulogu novca mogli bi preuzeti ljekovi s jodom, olovo i hemijski elementi s antiradioaktivnim svojstvima i slična sredstva neophodna da se održi goli život. Uslijedila bi opšta panika. Proradilo bi novo svjetsko tržište sa novim ekonomskim odnosima. Raširila bi se imperativna upotreba antiradioaktivnih preparata i sredstava zaštite kao što je u doba korone cijela planeta bila u znaku proizvodnje, trgovine i upotreba novih vakcina, lažno negativnih i lažno pozitivnih testova i simptoma koji su bili toliko široko tumačeni da su neminovno upućivali na nužnost vakcinisanja. Svjetsko ludilo vakcinisanja, priznavanja i nepriznavanja vakcina, različitog tumačenja posledica vakcinisanja najvjerovatnije da je iza nas.
Istorija je upamtila velika ekonomska ludila i svjetske opsesije koje su mijenjale civilizaciju i način života. Fascinacije svetim grobom dovele su prije hiljadu godina do krstaških ratova i pojava plaćanja papirnim zapisom odnosno čekom koji uvedoše Templari. Traganje za vječnim životom, bogastvom i komforom dovela su do razvoja alhemije, zatim do razvoja nauke, kulture i dubokog poniranja i u budućnost i u prošlost putem naučne fantastike koja u našem vremenu postaje sve stvarnija. Zaslijepljenost vjerom dovela je do lova na vještice, organizovanja lomača za đavoljeve sluge i do neslućenih moći sudova inkvizicije. Potraga za začinima je ostala upamćena kao jedno veliko poglavlje svjetskih geografskih otkrića i ubrzanog razvoja trgovine. Bilo je tu i tamo nekih bizarnih i kratkotrajnih svjetskih mahnitanja poput ludila lala kada su ljudi prodavali kuće za šaku lukovica (sjemena) cvijeta lale kojim bijahu opčinjeni.
Ludila ratova, ludila novih otkrića, mode, umjetnosti, fudbalske i drugih igara, ludila novih emancipacija ljudskog društva ciklično se obnavljaju. Možda nas u skoroj budućnosti čeka neki novi poredak baziran na ludilu joda.
Ne zavaravajte se da neko na Vol Stritu već ne pravi procjene i pripreme za ovakve vrste scenarija u slučaju nuklearne eksplozije. Ljudska pohlepa je najviše cvjetala u ratnim strahotama i ljudskim stradanjima. Zlato je jedina vrijednost kojoj do sada nijedan rat nije naudio. Vol Strit to dobro zna. Možda će u njihovim kalkulacijama jod sa svojom lepezom proizvoda dobiti zlatnu podlogu. Podsjetimo li se stare, pomalo zagonetne izjave američkih zvaničnika da će se dolar braniti nuklearnim oružjem s pravom možemo postaviti sledeće pitanje. Da li postoji ekonomska strategija po kojoj posrnulom dolaru odgovara upotreba nuklearnog oružja. Da li bi se dolar preko ekonomskih slomova koje bi izazivala nuklearna eksplozija mogao vratiti na tron ultimativne svjetske valute. Da li bi procijenjene štete od nuklearne katastrofe i planovi obnove postradalih teritorija dobile snagu nekog novog Marašalovog plana koji bi doveo do nove, dolarske, Amerikanizacije svjetske privrede.
Tekst ne mogu završiti uobičajenim „Živi bili pa vidjeli“ jer možda nećemo biti živi, a ukoliko i preživimo ne bi uspjeli da zadržimo funkcionalnost čula vida. Nuklearna eksplozija gotovo sto puta ubrzava širenje svjetlosti tako da oku ne ostavlja mogućnost ni da trepne.
Ranko Rajković
