Kad se ustanovi puko kopiranje i oponašanje, onako kako mu i kad mu nije ni mjesto ni vrijeme, onda se radi o dobro poznatom fenomenu kiča. A kada se radi o oživljavanju, o regeneraciji drevnog motiva u novim okolnostima i na nekom novom jeziku, e onda su se stekli uslovi da, ako je duhovni djelatnik vješt, imamo novo umjetničko djelo
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Čuo sam vrlo uspjeli rimejk pjesme ,,American Pie“ u izvedbi Home Free, i podsjetio se tolikih teorija umjetnosti koje kažu da je svaka prava i uspjela aktivnost duha, ustvari oživljavanje drevnih istina i motiva iz prošlosti, nečega što nam je već u venama ili u mozgu, možda i od prije samog našeg rođenja. Oživljavanje, dakle, a ne kopiranje.
Kad se ustanovi puko kopiranje i oponašanje, onako kako mu i kad mu nije ni mjesto ni vrijeme, onda se radi o dobro poznatom fenomenu kiča. A kada se radi o oživljavanju, o regeneraciji drevnog motiva u novim okolnostima i na nekom novom jeziku, e onda su se stekli uslovi da, ako je duhovni djelatnik vješt, imamo novo umjetničko djelo.
Ne znam koliko je prikladno na ovom mjestu sjetiti se Ramba Amadeusa koji je prepjevao ,,Smrt popa Mila Jovovića“, i tu epsku pjesmu stavio u ritam repa, pa je tako cijelu temu približio novim generacijama koji…ono … prije toga…,,nikad čuli“ za čuvenog srpskog popa. Po meni to jeste primjer uspešnog rimejka, koji je zbilja vratio priči život. Iako su neki moji Todorovići, sjećam se, tražili ,,da biju“ Ramba jer se ,,ruga sa popom Milom“.
Ovoj srdžbi mojih rođaka sigurno doprinosi činjenica da malo ko zna kako ni čuvena guslarska pjesma o popu Milu nije nastala odmah poslije njegove pogibije, nego nekih 100 godina kasnije, iz pera genijalnog Boža Đuranovića. Znači, i pokojni Božo je re-interpretirao živu narodnu, usmenu, tradiciju ovog herojskog događaja. Tako imamo genezu: događaj- usmena tradicija- Đuranovićev spjev – Rambo… i svaka karika u ovom lancu angažovala je i oplemenjivala nova pokoljenja. Za Rambov „rimejk“ odgovorno tvrdim da je obrazovala cijelo jedno pokoljenje Milovih potomaka, a mnoge je bukvalno informisali o tome šta se zbilo pod bedemima Nikšića.
Ovim razmišljanjima dodao bih pitanje upućeno svima koliko interpretacija pozorišnih, filmskih, muzičkih ima Ana Karenjina, kao primarna genijalna fikcija Tolstojeva? Pa sad s pravom možemo da se raspravljamo čija je Ana bolja i ljepša? Ona Kire Najtli ili ona Sofi Marso?
Da ne govorimo o uvjek novom oživljavanju drevnih umjetnički formi kada je riječ o bogoslužbenim religijskim oblicima (npr- bezbrojno i raznovrsno izvođenje psalama u judeo – hrišćanskoj tradiciji čitava tri milenijuma)…
Elem, spektakularni beat box Home Free koji sam pomenuo na početku, zasigurno je pjesma „ljepša od djevojke“ odnosno, uspjeliji poduhvat od samog originala i udžbenički primjer razlikovanja blijede kopije od stvaralačkog originala koji je nadahnut starom temom.
Do čitanja u sljedećem broju….
