Piše: Vojin Grubač
Hrvatski sabor je 21. oktobra 2011. godine, nepune dvije godine prije pristupanja Hrvatske Evropskoj uniji, usvojio Deklaraciju o promovisanju evropskih vrijednosti u jugoistočnoj Evropi, kojom je nedvosmisleno poručeno da bilateralni sporovi između država ne smiju biti prepreka evropskim integracijama.
U tom dokumentu, objavljenom u hrvatskim „Narodnim novinama“, broj 121/2011, doslovno se navodi:
„Čvrst je stav Republike Hrvatske da otvorena pitanja između država, koja su bilateralnog karaktera, kao što su, na primjer, granična pitanja, ne smiju kočiti pristupanje država kandidata Evropskoj uniji, od početka procesa do stupanja na snagu Ugovora o pristupanju.“
Drugim riječima, Hrvatska je još 2011. godine zvanično zauzela stav da otvorena bilateralna pitanja, uključujući granične sporove, ne smiju kočiti pristupanje država kandidata Evropskoj uniji. Tako je obezbijedila dokument na osnovu kojeg je otkazala sve ucjene Slovenije. Da se podsjetimo, Hrvatska je postala članica EU 1. jula 2013. godine.
Odbacila ucjene Ljubljane a sada ucjenjuje Crnu Goru
Danas, kada Zagreb otvorena bilateralna pitanja sa Podgoricom povezuje sa evropskim integracijama Crne Gore, postavlja se logično pitanje: zašto Skupština Crne Gore ne usvoji deklaraciju istog sadržaja i tako podsjeti Hrvatsku na principe koje je sama proklamovala prije ulaska u Evropsku uniju?
Vojin Grubač: Razgoropađeni hrvatski razbojnici na kapiji EU
Na potrebu takvog institucionalnog odgovora nedavno je ukazao i politički teoretičar Feđa Pavlović, koji je predložio da Skupština Crne Gore usvoji rezoluciju kojom bi se jasno razdvojili bilateralni sporovi od pristupnih pregovora sa Evropskom unijom.
„Zato je vrijeme da naša Skupština donese rezoluciju kojom će jasno utvrditi državni stav: insistiramo na razdvajanju bilateralnih sporova od pristupnih pregovora – na principu koji je i Hrvatski sabor potvrdio Deklaracijom iz 2011. godine; ne prihvatamo da se ishod razgraničenja prejudicira uslovljavanjem članstva u EU“, poručio je Pavlović, a prenio RTCG.
Takvim potezom Crna Gora bi jasno stavila do znanja Zagrebu, ali i institucijama Evropske unije, da očekuje poštovanje principa koje je Hrvatska svojevremeno javno zastupala.
To ne bi značilo odbijanje razgovora o otvorenim pitanjima, već insistiranje da se ona rješavaju bilateralnim dijalogom, bez uslovljavanja evropskog puta Crne Gore.
Zašto Ibrahimović i Krivokapić nisu vukli ispravne poteze
Poslije svega navedenog, postavlja se pitanje: Zašto Crna Gora ne bi zatražila od Hrvatske da poštuje upravo ono što je njen Sabor kao zvanični državni stav proklamovao još 2011. godine?
I zašto Skupština Crne Gore ne bi usvojila istovjetnu deklaraciju, stavljajući do znanja i Zagrebu i Briselu da evropski put države kandidata mora zavisiti od ispunjavanja evropskih kriterijuma, a ne od bilateralnih uslovljavanja?
A ključno je pitanje: zašto ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimović i njegov savjetnik Ranko Krivokapić nisu razmišljali ranije o ovome i vukli ispravne diplomatske poteze?
Njih dvojica su Hrvatskoj dozvolili ono što Zagreb ni u snu nije želio dozvoliti Ljubljani, a imali su sve argumente u svojim rukama. Zašto su to uradili i doveli Crnu Goru u krajnje ponižavajući položaj?
Ko u Crnoj Gori podržava studente u Srbiji, a ko im se lažno predstavlja?
Jedno je sigurno, kako su do sada radili- više tako neće moći. Za svoj dosadašnji rad moraju odgovarati pred Vladom i Skupštinom Crne Gore i dati objašnjenje strategije kojom je pozicija države minirana u momentu završavanja pristupnih pregovora.
Zar je normalno da premijer i ministri u Vladi Crne Gore skupa sa čelnicima Skupštine Crne Gore silovito usmjeravaju kompoziciju državnog voza u osvajanju poglavlja, a da se Ibrahimović i Krivokapić sa nesavjesnim najvišim hrvatskim zvaničnicima trude da tu kompoziciju zakoče i brutalno izbace iz šina? Neka na ovo pitanje odgovore: Ibrahimović, Krivokapić, Plenković i Grlić- Radman. Na potezu su Vlada i Skupština Crne Gore da Hrvatsku postave na njeno pravo mjesto, a ono je „iza vrata“. „Iza vrata“ je, takođe, mjesto i nesposobnima: Ibrahimoviću i Krivokapiću. Neka se bave pitanjima Afrike i Latinske Amerike, idu na safari, uživaju u prirodi.
