Piše: Vojin Grubač
Tvrdnja Veljka Rutovića, državnog tužioca u Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore da je „Specijalno državno tužilaštvo (SDT) donijelo pravilnu i zakonitu odluku s dovoljno jasnim razlozima za odbacivanje krivične prijave MANS-a protiv bivšeg šefa države Mila Đukanovića, njegove sestre Ane Đukanović i ostalih za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranje kriminalne organizacije tokom prodaje bivšeg državnog preduzeća “Telekom”, javnost Crne Gore je dočekala s eksplozijom gnjeva i uraganom nezadovoljstva.
Javnost s gnušanjem odbacuje rad korumpiranog tužilaštva
Javnost je ogorčena, jer u ovoj odluci koja se obrazlaže „zastarjevanjem slučaja“ vidi, ništa drugo do startne namjere korumpiranog tužilaštva da se proces vodi načinom da slučaj pravno zastari. Koja je užasna implikacija takve odluke, jasno je: građani će potpuno prestati vjerovati crnogorskom pravosudnom sistemu, vidjevši ga kao dio organizovanih kriminalnih struktura u toj grani vlasti, što će svom silom udariti po političkom sistemu Crne Gore i potpuno zaustaviti tendenciju države ka ulasku u Evropsku uniju. Dakle, rad pravosudnog sistema direktno udara na evrointegracije a njima to očito nije jasno.
Trinaestojulski ustanak: sabor sloge u kojem nije bilo četnika i partizana
Crnogorska javnost razmišlja ovako: ako je ovaj slučaj korupcije, koji je dokazan pred sudovima SAD uspio „zastariti“ u Crnoj Gori, tada moraju momentalno biti odstranjeni i procesuirani svi tužioci koji su nad tim slučajem radili godinama, tako što nisu ništa radili. Jer, ako nisu krivi oni koji su imenovani u krivičnoj prijavi MANS-a, tužilaštvo je moralo naći krivca. Znači, potreban je brutalni a ne sofisticirani veting.
Jer, kako objasniti situaciju da je državna kompanija “Crnogorski Telekom” prodata 2005. godine za 114 miliona evra “Mađar telekomu”, a da je pred američkim pravosuđem “Mađar telekom” u decembru 2011. morao platiti kaznu od 95 miliona dolara zbog optužbi da je kompanija podmitila zvaničnike u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori kako bi dobila posao i isključila konkurenciju u oblasti telekomunikacija, gdje se u optužbama navodi se da je Dojče telekom preko svoje podružnice isplatio višemilionski mito crnogorskim zvaničnicima.
Opet, ambasada SAD-a u Podgorici je 19. marta 2014. godine saopštila javnosti da je u aferi „Telekom“ bilo korupcije i pozvala crnogorske vlasti „da sprovedu potpunu istragu i privedu pravdi sve koji su krivi u tom slučaju“. Zar poruka američke ambasade nije bila jasna? Što nisu tada crnogorski tužitelji autonomno krenuli u istragu ovog slučaja?
U aprilu 2015. godine crnogorsko tužilaštvo je dobilo dokumentaciju o aferi “Telekom” iz SAD. Od tada do početka 2019. godine, specijalni tužioci su objašnjavali da čekaju prevod dokumentacije?! Nisu imali prevodioca? Niko od njih ne zna engleski jezik? Nisu mogli iznajmiti sertificiranog prevodioca?
Zbog svih tih fakata, tvrdnja tužioca Veljka Rutovića je od javnosti juče dočekana „na nož“, kao potpuno deplasirana priča za naivne, kojih više nema, ali i suprotstavljena prirodnoj logici i zdravom razumu. Javnost je „eksplodirala“, i to nije kraj priče.
Jedan medij je kroz naslov: „Tužilac Vrhovnog državnog tužilaštva Rutović zatvorio aferu „Telekom“, a sebi otplatio stan za 18 hiljada”, u stvari sublimirao žestoku reakciju javnosti sa socijalnih mreža. Sve se to desilo poslije saznanja građana da je Rutović „prema podacima Agencije za sprječavanje korupcije, od Vlade dobio stan od 90 kvadrata po cijeni od svega 18.784 eura, uz mjesečnu ratu od 78 eura na 20 godina.
Vojin Grubač: Kataklizma civilnog sektora lažnih antifašista
Drugi medij je podsjetio da je tužilac Rutović i ranije imao sporne odluke, recimo kada je odbacio krivičnu prijavu protiv Đukanovića u slučaju “Koverta” gdje su postojali nepobitni dokazi za koruptivne radnje.
Ko je iz tužilaštva teško sabotirao procesuiranje kriminalnih radnji
Taj medij je potom logično zaokružio priču u vezi afere Telekom s pitanjima tužilaštvu: „Ali nije poenta da li je rok istekao, već zašto je istekao. Ko je pustio vrijeme da curi? Ko je bio dužan da preduzme mjere, a nije? Ko je zatvarao oči dok je međunarodna javnost otkrivala korupciju, a domaće institucije se pravile da ništa ne vide? Pitanja su vrlo logična i jasna, jer su: ”glas naroda”!
Umjesto što ćuti, vrh VDT-a i SDT-a je morao izaći pred javnost i odmah odgovoriti na prethodna precizna pitanja, poslije iznošenja teze o “zastarjevanju slučaja Telekom”. Ili misle da narod ne postoji i da mogu raditi kako hoće, bez ikakve komunikacije sa javnim mnjenjem? S njegovim ignorisanjem. Da se nisu našli u nekom paralelnom sistemu, uzdignuti “među zvijezdama”?
Građani stalno ponavljaju ista logična pitanja: zašto se ti i sadašnji procesi stalno odlažu? Da li se primjenjuje ista taktika kao i u slučaju “Telekoma”? Dokle tako više i što će nam takav pravosudni sistem uopšte!?
Postoji li objašnjenje od strane VDT-a i SDT-a ovih katastrofalno negativnih tendencija? Da li mogu objasniti smisao svog postojanja, odnosno figurisanja na funkcijama koje su im voljom naroda dodijeljene da rade isključivo u korist naroda i države?
Trinaestojulski ustanak: sabor sloge u kojem nije bilo četnika i partizana
Situacija je dovedena do tačke usijanja, i samo jedan poziv na okupljanje naroda može pokrenuti lavinu koja će se teško kanalisati jer građani vide tešku nepravdu: aminovanje slučajeva teške korupcije. Gdje se vidi da je država sistematski uništavana kroz pljačku i pravosuđe zbog kojeg su korupcionari njegovom voljom zauvijek uzeli plijen. Da će se marginalci i poseljačeni likovi sutra biti pravi gospodari Crne Gore, zahvaljujući milionima i milijardama koje su oteli vladajući državom trideset godina, perspektivno pretvarajući u miševe i robove: vlast, ministre, poslanike i čitav narod pride.
Kontrolno saslušanje je poslednji trzaj države
Upravo zato je odluka Poslaničkog kluba Pokreta Evropa sad (PES) da podnese Skupštini Crne Gore inicijativu za održavanje kontrolnog saslušanja Vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića i Specijalnog državnog tužioca Vladimira Novovića, možda poslednja šansa tužilaštvu da pred licem javnosti objasni svoj rad (odnosno, nerad) i skandalozne postupke. Ali i političarima da budu ili gospodari ili sluge naslijeđenog stanja.
Ne samo šansa u vezi afere Telekom, već još više kada su u pitanju aktuelni sudski procesi gdje figurišu optuženi visoki funkcioneri za teški upliv organizovanog kriminala u državne institucije. Eventualno “zastarjevanje slučajeva” i u slučaju sadašnjih optuženih će biti znak da je politički sistem zauvijek sahranjen, a s njim i država.
U tom slučaju će se desiti bunt, kao zakonomjernost, iako se naivni i grešni povezani s teškim kriminalom nadaju da se to neće dogoditi.
