Šef medijskog tima SDP-a Mirko Stanić je juče izašao sa neobičnom „vulkanskom“ izjavom: „Verica Maraš je kao direktorka “Plantaža” u državnom vlasništvu u par decenija prihodovala nekoliko stotina hiljada, ako ne i miliona eura, i to u vremenu kad je minimalna plata u Crnoj Gori bila 193 eura, a minimalna penzija 148 eura.“
Ovo, „minimalna plata 193 eura, a minimalna penzija 148 eura“, je tema za današnje „pobunjene Sindikate“ i pitanje: gdje tada bili?
Nevidljivi? U „mišjoj rupi“ ili kako, gospodo?
I tako, Stanić je potom nastavio: „Nažalost, tu minimalnu platu i penziju je primalo previše naših sugrađana, koji nijesu imali šansi ni da pomisle da kupe stan, dok je Verica za “rješavanje stambenog pitanja” dobila 300.000 eura“!?
I da žive kao ljudi, moglo bi se dodati?! Ili ne?
Savršena izjava Stanića, ali zakašnjela petnaestak godina, što je dosta dugo vrijeme koje je obilježilo ćutanje SDP-a.
Ćutali Sindikati, ćutao SDP!
Sada su se sjetili ovog bezočnog slučaja, a takvih slučajeva je bilo nebrojeno u vremenima vladavine DPS-a.
Verica Maraš je „sitan kapitalac“ u poređenju sa „zarađenih“ 50 miliona eura, samo na jednom računu odbjeglog policajca Milovića.
Ipak, slučaj Verice Maraš je poseban jer je država postavila na to mjesto, a ne mafija.
Da pojasnimo, prema podacima koje su ranije objavljivali mediji, Maraš je u periodu od 2008. do 2020. godine, za vrijeme dok je obavljala funkciju izvršnog direktora, prihodovala ukupno 1.235.379 eura.
Od te sume, neto zarada je iznosila 800.000 eura, isplaćeni minuli rad 74.000 eura, isplaćeni godišnji odmori oko 50.000 eura, dok joj je dodijeljeno fiksno 300.000 eura po osnovu bespovratnog stambenog kredita.
Malo joj je sve to bilo, sada se opet pojavljuje na sceni da „dalje guli Plantaže“.
Podnijela je tužbu protiv „Plantaža“, jer smatra da joj je nezakonito smanjena zarada za period od 1. juna 2012. do 23. oktobra 2020. godine, odlukom za čije je zakonito sprovođenja ona bila zadužena, a moguće obeštećenje moglo bi da iznosi oko 300.000 eura.
Za šta traži još novca, kada znamo da su rezultati njenog rada poznati javnosti?
Njenog „minerskog“ rada razaranja „Plantaža“!
Naime, nakon njene ostavke u oktobru 2020. godine i dolaska nove uprave početkom 2021. godine, revizori su otkrili dubioze u bilansima kompanije i ukupne gubitke od preko 40 miliona eura.
Preko 40 miliona eura?! Divno!
Dakle, šteta za Plantaža je bila 40 miliona eura, direktorka Maraš je za taj „vrhunski rezultat“ dobila 1.235.379 eura, i dodatno traži oko 300.000 eura!?
Šou program, zar ne? A muzička želja? Rekvijem, možda?
Da se razuijemo, za vrijeme od 2008. do 2020. godine nije se stvorio politički pritisak da se ona smijeni, pa da „Plantažama“ upravlja neko ko će prihodovati za nezavisnu državu 40 miliona evra, a ne napraviti toliki gubitak.
Verica Maraš za finansijsko ugrobljavanje „Plantaža“ i države sada traži dodatnu premiju?
A tužni SDP i Stanić su zakasnili sa reakcijom.
Sada samo očajno konstatuju da je Verica milione prihodovala i gubitke od nekoliko desetina miliona eura napravila u „vremenu kad je minimalna plata u Crnoj Gori bila 193 eura, a minimalna penzija 148 eura.“
Zaboravljajući da je za to vrijeme SDP kliktao: „Da je vječna“!
Tek sada im postaje jasnije što je režim Đukanovića pukao 30.08.2020. godine, i o tome javno govore.
Dok su bili u sistemu: bili su učesnici svega lošega što sada isplivava i na što sada burno reaguju.
Na kraju balade samo trebaju priznati da su patili od višedecenijskog političkog i duhovnog sljepila.
Njega im je izazvala nakaradna ideologija koju SDP ima, a koja se svodila na: pustićemo pljačkaše da rade šta hoće, za spas ideologije suverenizma
Ali, i sijaset mjesta po dubini koje je SDP imao pa je morao ćutati dok se sistem ne raspadne od teške bolesti.
Upravo zato je SDP izbačena iz novog saziva parlamenta, voljom glasača na poslednjim izborima.
A što se tiče Verice Maraš, već je dobro naplatila što je od Plantaža napravila olinjalu ragu koju je neumorno jahala, sada samo i dalje želi da je jaše dok joj noge ne polomi.
Vojin Grubač
