Piše Veljko Zeković
Kada bi se uhvatili u koštac sa svim problemima koji nas muče, bilo bi nam još teže. Ovom logikom vjerovatno se rukovode nadležni kada je u pitanju sve crnja demografska slika u BiH. Smatraju da je bolje ignorisati stvari, živjeti od danas do sutra, ponašajući se poput pijanih milionera, uživajući u državnim benefitima i visokim primanjima. Pa dok potraje. To što postajemo zemlja staraca, ne dotiče ih mnogo.
Okreću leđa činjenici da nam se ništa dobro ne piše te da bi u dogledno vrijeme ovi prostori mogli postati poput Sahare, pusti i bez ljudi. Ono što preostane – činiće stariji od 65 godina. Više su se zabrinuli zbog poskupljenja gotovih jela u restoranu zajedničkih institucija na nivou BiH, jer je predloženo da čorba više ne košta jednu, nego dvije marke.
A šta uopšte otkriva statistika? U posljednjih 30 godina sve balkanske zemlje zabilježile su ogroman pad broja stanovnika, a neslavni rekorder je niko drugi do BiH, koja je ostala čak bez trećine populacije. A da se ne piše ništa dobro, može se vidjeti i iz podataka da BiH svakim danom postaje malobrojnija za minimalno 70 ljudi, odnosno za više od 25.000 ljudi na godišnjem nivou. Prema procjenama stručnjaka, BiH bi za nekoliko decenija mogla imati za dvije trećine manje stanovnika nego devedesetih godina prošlog vijeka. Nažalost, ovdje nije kraj crnoj statistici.
Bosna i Hercegovina: Priča o dva Sarajeva, podjeljena politikom, a spojena životom
BiH prema broju starijih od 65 godina već zauzima neslavno 11. mjesto u svijetu, jer se oko 23 odsto ljudi nalazi u ovoj starosnoj kategoriji, a procjene su da bi se do 2050. ovaj procenat mogao dodatno uvećati na 34 odsto. Ukoliko se ovo obistini, to bi značilo da bi za 25 godina svaki treći građanin imao više od 65 godina. Do čega bi onda ovo dovelo? U tom slučaju domaćoj privredi nedostajalo bi više od 600.000 radnika. Taj deficit bi se morao nadomjestiti uvozom radne snage. Ako pretpostavimo da bi jedan dio tih inostranih radnika vjerovatno došao sa porodicama, imali bismo situaciju da Srbi, Hrvati i Bošnjaci postanu „ostali“, odnosno statistička manjina, dok bi došljaci činili većinu.
Onda ne bi trebalo da nas začudi ako jednog lijepog dana 2050. dočekamo da nam u Predsjedništvu BiH sjede možda Nepalac, Filipinac i Indijac. To možda ne bi bilo toliko ni loše, jer onda ne bismo imali blokade u ovom tijelu. Vjerovatno ne bi bilo ni veta, nacionalnih trzavica i netrpeljivosti, a bila bi ispoštovana i odluka Suda iz Strazbura u vezi sa apelacijom „Sejdić i Finci“. Trebalo bi samo možda pripaziti da u isto vrijeme na vlasti ne budu Pakistanac i Indijac. A šta će biti sa domicilnim stanovništvom? Aleksa Šantić jednom napisa: „Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba. Gdje svoga nema i gdje brata nije“. Znaju to ovdašnji ljudi, ali im taj izbor nije dat.
Izvor: Glas Srpske
