Piše: Oliver Janković
Srpski sportisti i sportske ekipe izuzetno su otpočele ovu takmičarsku 2026. sezonu. Zlatne medalje, velika finala, značajne pobjede…. Krenimo redom:
1. Srpski vaterpolisti su osvojili Evropsko prvenstvo, pred domaćom beogradskom publikom, i tako objedinili olimpijsko i evropsko zlato! Ako tome dodamo da su „delfini“ prošle godine bili četvrti na prvenstvu svijeta, a da su u Beogradu, svoje najveće rivale Mađare savladali dva puta, najprije u grupi, a potom u finalu takmičenja, možemo samo reći: teško da od ovoga (iko drugi) može bolje.
2. Srpski rukometaši se baš nijesu proslavili na Evropskom prvenstvu u njihovom sportu. 14 godina je prošlo od kada se nijesu okitili medaljom sa nekog velikog takmičenja. Pa ipak na ovom prvenstvu pobjedili su Njemačku! Ne samo pobjedili nego baš i nadigrali. Njemačka je olimpijski vicešampion, a i na ovom nadmetanju osvojili su srebrnu medalju. Zašto srpski rukometaši taj očigledni kvalitet nijesu mogli ili umjeli da prenesu na bar još jedan meč, bar još jednu pobjedu – ostaje velika enigma, ne samo za navijače nego i za rukometne stručnjake.
3. Ali, tu bi bio kraj srpskim sportskim nedaćama, bar za početak ove godine. Jer, ostalo su sve sami uspjesi. Među njih svakako spada odličan učinak FK Crvena Zvezda u posljednja dva kola grupne faze Lige Evrope. Pobjeda nad Malmeom u gostima, i remi kod kuće sa Seltom, odvela je beogradski klub u prvo kolo eliminacija, gdje će snage odmjeriti sa francuskim Lilom, timom koji su već pobjedili jesenas, kod kuće (1 :0). Ako to nije razlog za euforiju, jeste za nadu da „crveno-bijeli“ ove 2026. godine mogu do evropskog fudbalskog proljeća, odnosno među 16 najboljih ekipa Lige Evrope.
4. No, ako je Liga Evrope drugo po kvalitetu evropsko klupsko takmičenje za fudbalere (iza Lige šampiona), onda je Evroliga u klupskoj košarci, najprestižnije kontinentalno takmičenje. U njemu KK Crvena Zvezda bilježi nevjerovatne uspjehe. Tri vezane pobjede u gostima i pobjede kod kuće protiv Dubaija i Hapoela, učvrstili su ekipu Saše Obradovića u gornjoj, kvalitetnijoj, polovini tabele evropskih prvaka, takozvanoj plej-of zoni. Čak se i KK Partizan prenuo iz „zimskog sna“ i pobjedom nad liderom tabele Hapoelom odlijepio sa dna tabele, a najnovijom pobjedom protiv Panatenaikosa pokazao da „jošte živi“ kao ravnopravan takmac mnogima.
5. I konačno, za kraj januara a za početak obećavajuće sezone, stari teniski vuk Novak Đoković je razmrdao svjetski teniski džet-set, tako što se poslije 2 godine plasirao u novo, njegovo 38. grend slem finale (i po tome je ubjedljivi svjetski rekorder… slijedi Federer sa 31 i Nadal sa 30 GS finala) i što je humanizovao Janika Sinera, pobjedivši „nepobjedivog“ junošu u petosatnom i petosetnom maratonu polufinala u Melburnu. A kako ni protiv Alkaraza u finalu Novak nije izgledao inferiorno (1 : 3 poraz, i propuštene šanse da se uđe u peti set) djeluje da je povratak ja 3. mjesto ATP liste najmanje što Srbin može da uradi ove godine, uz Božiju pomoć (da ga citiramo).
