Piše: Kit Sojer
Postoji prećutna pretpostavka, naročito u Americi, da mladost i kreativnost uglavnom idu ruku podruku. To i nije čudo: mnogi znameniti umetnici, od Džeka Keruaka i Boba Dilana do Zejdi Smit i Tejlor Svift, postigli su ogroman uspeh u mladosti. Startap kompanije sa najbržim rastom – Meta, Snapchat, Airbnb i druge – osnovali su ljudi u svojim dvadesetim godinama, a među njima su i oni koji nikada nisu diplomirali. Citat koji se često pripisuje Albertu Ajnštajnu glasi da naučnici koji nisu dali veliki doprinos svojim oblastima pre svoje 30. godine to za života neće ni učiniti. Jedan kolega hemičar rekao mi je, u svojoj 55. godini: “Nauka je igra za mlade”.
Ali možemo li ove anegdote da prihvatimo kao opšte pravilo? Možemo li zaista da zaključimo da su mladi ljudi kreativniji od svojih starijih kolega? Da bismo na to odgovorili moramo da utvrdimo kada su ljudi na kreativnom vrhuncu, a da bismo to uradili moramo da uronimo u nauku o kreativnosti.
U svojoj knjizi sa Danom Henriksen Explainign Creativity (Objašnjavanje kreativnosti) dotičem se studija o hiljadama stvaralaca, od njihovih dvadesetih pa do kraja života, koje pokazuju da oni svoja najbolja dela stvaraju baš onda kada najveći deo svog opusa predstavljaju svetu. Ovo naročito važi za naučnike, čiji su kreativni doprinosi dobro dokumentovani jer se sve što rade meri kroz citiranost, publikacije, knjige, nagrade i patente.
U kom će životnom dobu, pitate se možda, naučnicima stići poziv iz Nobelovog komiteta? Da li biste se pre kladili na mladu nadu ili na iskusnog stručnjaka? Odgovor je, začudo, ni na jednog. Najkreativniji ljudi su u zamahu usred svojih karijera, niti u dvadesetim, a niti pred penziju. Ako vizualizujemo ovo otkriće, videćemo da krivulja kreativnosti opisuje obrnuto U u periodu karijere ili dužini vremena kojoj je neka osoba aktivna u svojoj oblasti.
Drugim rečima, kako godine prolaze, produktivnost se povećava sve do vrhunca. Potom kreativnost počinje da opada i ne prestaje da pada.
Priča je, naravno, drugačija u zavisnosti od vrste posla kojim se bavite. Fizičari, pesnici i slikari do vrhunca kreativnosti dolaze u svojim dvadesetim ili tridesetim godinama, biolozi i naučnici koji se bave humanistikom u četrdesetim, a pisci i filozofi mogu da održe stabilan nivo stvaralaštva sve do penzije. Ovo se u širem smislu podudara sa studijom iz 1966. godine koja pokazuje da naučnici iz oblasti prirodnih nauka i umetnici dostižu vrhunac ranije nego naučnici poput istoričara ili psihologa.
UCG SCI studio: Kako inovacije i kreativna destrukcija pokreću svijet
Takođe želim ponovo da naglasim da istraživanje pokazuje da stvaraoci do svojih najvažnijih, revolucionarnih ideja dolaze upravo u onoj godini u kojoj su najplodniji. Ako ste serijski pronalazač, patent koji će vam doneti milione verovatno će biti iz iste one godine u kojoj ste podneli najviše prijava za patente. Ako ste slikar, vaša najpoznatija slika će verovatno nastati u istoj godini u kojoj ste naslikali najviše slika. Ključ uspešne kreativnosti je produktivnost; kvantitet dovodi do kvaliteta.
Možda ste se zapitali šta ovakvi zaključci znače za vaš lični kreativni izraz, bilo da ste pisac, programer, vajar, inženjer ili nešto drugo. I to se pitate s pravom, posebno u društvu u kakvom se svakojake stvari otimaju za vašu pažnju, čineći sve težim da se održi fokus, a to je preduslov kreativnosti. Zato sam u nastavku sastavio listu nekoliko “zrnaca mudrosti” koja vam mogu pomoći da svoj kreativni izraz dovedete do maksimuma. Podrazumeva se da je ove stvari lakše reći nego učiniti:
a) Vredno radite i završavajte započeto. Cilj bi uvek trebalo da bude da ono što stvorite podelite sa svetom.
b) Ne trošite sve svoje vreme na samo jednu ideju, bez obzira na to koliko ste uvereni da je sjajna. Rasporedite svoju energiju. Igrajte na više karata.
c) Neke kreativne profesije, kao i određene vrste posla, dostižu vrhunac ranije od drugih. Razmislite o prebacivanje na drugi kolosek u svojim tridesetim ili četrdesetim da biste osvojili više vrhova.
d) Ako želite brz uspeh, birajte profesije koje do vrhunca stižu ranije: matematiku, prirodne nauke, računarstvo i inženjerstvo. Ali ako želite dugovečan kreativan život, gledajte šire na stvari.
Primena ovih principa u realnom svetu svakako može da bude izazov. Na primer, ako ste u srednjoj školi ili na fakultetu, šta bi trebalo da izaberete za glavni predmet? Sa fakulteta na kojima se izučavaju umetnost, jezici i humanističke nauke odavno govore: „Mi vas ne obrazujemo za vaš prvi posao; mi vas obrazujemo za vašu celokupnu karijeru“. Ta vrsta holističkog pristupa obrazovanju je sjajna. Ali na tako nestabilnom tržištu rada kao što je američko, vama je taj prvi posao i dalje neophodan. Zato možda vredi razmisliti o uporednom studiranju dve oblasti: jedne koja donosi uspeh na počecima karijere (matematika, inženjerstvo) i druge u kojoj se vrhunac dostiže kasnije (književnost, istorija, filozofija).
Ako ste na sredini karijernog puta, na vrhuncu ste, zato dobro iskoristite svoje izvore, mrežu poznanstava i reputaciju kakvu ste već izgradili o sebi. Do sada bi već trebalo da ste postavili osnovu za stvaranje svojih najboljih dela. Ako se približavate penziji, jednostavno ne možete da plandujete ili živite na lovorikama. Morali biste da radite podjednako vredno kao što ste radili u svojim dvadesetim, što u starijem dobu može biti naporno. Ali, ako uložite trud, vaše iskustvo i mudrost će se višestruko isplatiti.
I još nešto: lepota kreativnosti je u tome što je ona često plod saradnje. To znači da kreativni potencijal možete proširiti sarađujući sa ljudima različitih starosnih grupa. Dakle, razmislite o saradnji sa nekim ko je znatno stariji ili mlađi od vas. Ovo može da se učini kontraintuitivnim: ako ste na visokoj poziciji i iskusni, verovatno imate zvučniju titulu, zarađujete više od mlađih kolega i možda se pitate: „Šta to mene može da nauči neko ko je tek diplomirao i ima malo ili nimalo profesionalnog iskustva?“ Ali, verujte mi, taj diplomac verovatno misli da je dobar deo vaše takozvane stručnosti prevaziđen i nevažan.
Ovaj jaz nije lako premostiv u radu. Ali u istoriji čovečanstva se to stalno dešavalo sa velikim uspehom: razlika u godinama Nilsa Bora i Vernera Hajzenberga bila više od dve decenije kada su zajedno iz temelja preoblikovali kvantnu mehaniku. Između Larija Pejdža i Erika Šmita bilo je 20 godina razlike kada su osnovali Gugl. Leonard Bernštajn je, kao muzičar u srednjim godinama, komponovao dela često direktno inspirisana radovima svojih mlađih studenata. Ako ljudi različitih starosnih grupa nauče da udruže lične snage, saradnja uprkos razlici u decenijama životnog iskustva provereni je recept za veću kreativnost.
Izvor: The MIT Press Reader
Prevod: Matija Jovandić/Glif
