Piše: Vang Ven
Prevod: Žurnal
Drugi mandat Donalda Trampa možda neće biti loš za sve zemlje, posebno za Kinu. Prema mišljenju mnogih korisnika kineskog interneta, Trampove politike nesvjesno su ojačale njihovu zemlju. Zbog toga je stekao popularan nadimak „Čuan Đengvo“, što znači „Učini Kinu velikom“.
Trampov prvi mandat dao je najmanje tri značajna doprinosa usponu Kine:
Njegov prvi mandat je srušio sliku Sjedinjenih Država kao uzora demokratije za mnoge Kineze, otkrivajući politički haos i duboke društvene podjele u SAD-u. Decenijama su neki Kinezi idealizovali Sjedinjene Države kao „prelijepu zemlju“, što je bukvalni prevod kineskog naziva za Ameriku. Međutim, Trampove akcije pružile su ono što neki opisuju kao „političku lekciju“, mijenjajući percepcije i podstičući veće cijenjenje kineske stabilnosti i načina upravljanja.
Drugo, Tramp je ubrzao kinesko nastojanje ka tehnološkoj nezavisnosti. Prije više od 20 godina, kineska vlada počela je promovisati inovacije u nauci i tehnologiji, iako su mnogi vjerovali da u toj oblasti ne postoje granice.
Tek nakon događaja poput hapšenja finansijske direktorke kompanije Huawei, Meng Vandžou, 2018. godine i obračuna sa kineskim tehnološkim firmama, zemlja se u potpunosti posvetila inovacijama. Do 2024. godine, Kina je postigla značajan napredak u tehnološkoj nezavisnosti, uključujući proboje u proizvodnji poluprovodnika. Ovaj zaokret potvrđen je rekordnim izvozom čipova 2024. godine, koji je premašio 159 milijardi američkih dolara, što je dvostruko više u odnosu na 2018. godinu.
Treće, Trampov trgovinski rat s Kinom podstakao je brzu rekonfiguraciju globalne trgovine, zbog čega je sve više Kineza postalo svjesno da je svijet mnogo veći od Sjedinjenih Država. Zahvaljujući inicijativama poput Pojasa i puta, Kina je produbila odnose sa zemljama Globalnog Juga. Između 2018. i 2024. godine, trgovina s tim zemljama porasla je za više od 40%, dok je kineska zavisnost od SAD-a u trgovini opala sa 17% na 11%.
Osvrćući se unazad, iskustvo Trampovog prvog mandata, u kombinaciji s Bajdenovom politikom obuzdavanja Kine tokom osam godina, srednjoročno je ojačalo Peking.
Sa dugoročne perspektive, Kina je stekla stratešku psihološku prednost u odnosu na Trampa 2.0.
Kineski mediji i analitički centri reagovali su na mogućnost Trampovog povratka relativno smireno, naročito u poređenju sa rastućom zabrinutošću u Evropi i Kanadi. Čini se da je Peking samopouzdan, jer je već preživio trgovinske ratove i tehnološke blokade tokom Trampovog prvog mandata.
Kina neće aktivno provocirati Trampa 2.0, ali ako se agresivne američke politike poput trgovinskih ratova ili tehnoloških ograničenja nastave, Peking će odgovoriti proračunatim kontramjerama – i na kraju postati još jači.
Dana 7. januara 2025. godine, i Kinu i Sjedinjene Države pogodile su prirodne katastrofe. Zemljotres jačine 6,8 stepeni pogodio je okrug Dingri u Tibetu, dok je veliki šumski požar izbio u Los Anđelesu.
U Tibetu su kineske vlasti brzo prešle iz vanrednog odziva u fazu oporavka, raselivši 50.000 stanovnika u roku od jednog dana. U međuvremenu, požar u Los Anđelesu besnio je više od 10 dana, dodatno pogoršan političkim sukobima i lošim upravljanjem krizom.
Brzi odgovor Kine na zemljotres, efikasno prelazeći sa spasavanja na preseljenje, bio je u oštrom kontrastu sa dugotrajnom krizom u Los Anđelesu, gdje su se politički lideri međusobno optuživali dok je požar izazivao štetu veću od one u napadu 11. septembra. Ove različite reakcije ističu slabosti u američkom upravljanju krizama i vladavini.
Dok veći dio ne-zapadnog svijeta ostaje relativno spokojan, neofašizam u Trampovom stilu izaziva paniku preko Atlantika, posebno u Evropi i Kanadi. Na najvišim nivoima međunarodne diplomatije sada se postavljaju pitanja: Hoće li Danska izgubiti Grenland? Hoće li NATO ostati bez američke vojne podrške? Hoće li Kanada postati 51. savezna država? Nekada sulude ideje sada se otvoreno razmatraju.
Za mnoge u Kini, globalni uticaj Trampa 2.0 vjerovatno neće nadmašiti onaj iz njegovog prvog mandata. Zapravo, 2025. godine mnogi u nezapadnim zemljama vjeruju da će se Tramp 2.0 uglavnom fokusirati na unutrašnja pitanja, uz povremeno stvaranje problema među zapadnim saveznicima. Ne-zapadni posmatrači dobro znaju da Tramp 2.0 neće okončati sukob između Rusije i Ukrajine preko noći. Neće riješiti palestinsko-izraelski sukob u skorije vrijeme. Neće spriječiti dugoročni rast kineske trgovine sa 60% carina. Neće, i ne može, zaustaviti nastavak kineskog uspona.
Tramp 2.0 će vjerovatno nastaviti povlačenje iz međunarodnih sporazuma, uključujući klimatske sporazume i Svjetsku trgovinsku organizaciju. Rezultat? Postepena dezintegracija američke globalne hegemonije. Ako se ovaj trend nastavi, Tramp 2.0 bi mogao gurnuti SAD ka statusu regionalne sile, prihvatajući izolacionizam.
Bez obzira na obim Trampovog uticaja – bilo kroz trgovinske ratove, tehnološke sukobe ili povlačenje iz sporazuma – Kina je dobro pripremljena za najgore. Kao i u prošlosti, Kina ima sposobnost da pretvori izazove u prilike.
Do 2028. godine, Kinezi će sa više samopouzdanja nego ikad moći da kažu: „Hvala ti, Trampe.“
Vang Ven je izvršni dekan Čongjang instituta za finansijske studije na Narodnom univerzitetu Kine, izvršni direktor Kinesko-američkog centra za istraživanje humanističke razmjene i uticajan pisac o spoljnim poslovima u Kini.
Izvor: ZNetwork
