Piše: Oliver Janković
Alkaraz je povezao dvije vimbldonske titule i „ugazio“ N. Đokovića, što nesumnjivo predstavlja detronizaciju Srbina sa londonskog prestola, ali ne bih, kao N. Šofranac, požurio da generalizujem na nivou globalnih teniskih trendova. Tako je još prošle godine Alkaraz bio proglašen za „definitivnog, nezamjenjivog, novog, neviđenog“…. pa je uslijedilo „lemanje“ od strane Đokovića u Sinsinatiju i Torinu krajem prošle godine.
A od tog se lemanja špamski deran nije oporavio narednih 6-7 mjeseci. Ali, vratimo se protekloj nedjelji: dečko Katlose, kapa dolje!
Nije prošlo ni nekoliko sati a saznali smo da su Španci, tokom EURO 2024, pod Lapuenteom, povezali sedam pobjeda nad Hrvatskom, Italijom, Albanijom, Gruzijom, Njemačkom, Francuskom i na koncu – Engleskom. Sve u toku igre, bez natezanja sa penalima. I sve nadigrani protivnici kojima su Španci punili mrežu ili ih primoravali da to sami sebi urade. Pobjeđivali su i velike favorite i autsajdere, i uspavane džinove i ekipe u punoj formi. Što bi narod rekao, Španci su na ovom prvenstvu nadigrali sve „i malo i veliko, i mlado i staro“.
Pa još sa 8 igrača iz Baskije (San Sebastijan i Bilbao) i tek 4 iz Reala i Barselone. Podatak je koji govori da se Lapuente dosjetio kako su reprezentaciji potrebniji duh i srce nego sjaj zvijezda kovanih pod čekićem velikih klupskih korporacija. Ubjedljivo, nikad ubjedljivije niko nije osvojio neki EURO, pa još od, ne znam, iste te Španije 2012 ili 2008. Samo ovaj put još snažnija (rezultatski i igrački) „furija“ nego u ta dva navrata.
I konačno, u ranim jutarnjim evropskim satima, u Majamiju na Floridi, Argentina je povezala naslov svjetskog prvaka sa naslovom najboljeg na Copa America. Povezala ga pobjedom nad „nepobjedivom“ Kolumbijom. Potražite pobjednički gol Argentine pa ga uporedite sa dva gola Španije protiv Engleza. Vidjećete da je to „isti jezik“. Dinamično, temperamentno, jasno i glasno.
I sve tri poveznice, sva tri spajanja titula i pobjeda, odigrala su se u španskoj govornoj galaksiji. Španci, mega, vele, arhi majstori fudbala, tenisa, košarke, rukometa, vaterpolo, tenisa…. izvoznici kulture i jezika koji, očigledno, najbolje razumiju kolektivnu igru sa loptom, još bolje nego igru sa bikovima ili flamengo, zaslužili su da im se cio svijet divi, i da ih i mi uzmemo kao uzor. Ne samo zato što nijesu i neće priznati nezavisnost Kosova, nego zato što ne priznaju ni poraz ni remi.
