Piše: Oliver Janković
Ako će se po čemu pamtiti kraj ovog ljeta, za srpske sportske navijače, onda je to paradoksalna činjenica da ga nemamo po čemu pamtiti. Neuspjeh košarkaša pred već viđenim postoljem na Evrobasketu; neuspjeh Novaka Đokovića u četvrtom napadu na GS trofej; neuspjeh Partizana, pa Zvezde i na koncu, katastrofa reprezentacije u sred Beograda, protiv Engleza… Pa na sve to, neuspjeh i peh odbojkašica na Svjetskom prvenstvu; pa skok i troskok „u prazno“ Milice Gardašević i Ivane Španović na atletskom mundijalu u Tokiju…
Pa vaterpolisti bez medalje na vaterpolo mundijalu… I spisku kao da nema kraja. Ovo pozno ljeto I prelaz ka jeseni, slikovito prikazuju i poznu etapu karijere mnogih naših asova (pa i selektora), kao i prelaz među generacijama većine ovih naših sportskih ekipa, u kom nema adekvatnih zamjena (još ni na vidiku) za Tijanu Bošković, Aleksandra Mitrovića, Dušana Tadića, pa onda: Dušana Mandića, Novaka Đokovića…. itd. Jedina dobra stvar u svemu ovome jeste ta što se ovo rezultatsko „propadanje“ dešava na samom početku novog olimpijskog ciklusa, i zato imamo puno, puno vremena da se neke stvari dovedu u red… i da „neki novi klinci“ blagovremeno dobiju šansu da se okušaju u najjačim mečevima. Protiv najboljih.
Dok ovo pišem, muška odbojkaška reprezentacija Srbije „muku muči“ sa izlaskom iz grupne faze takmičenja na Svjetskom prvenstvu. Predstoji joj nemoguća misija u meču protiv Brazila, kako bi, eventualno nadoknadili propust protiv Češke. Da se ne zaboravi, riječ je o igračima koji su (većina njih) bili prvaci Evrope prije 4 godine, i osvajači Svjetske lige 2016. Takođe, na atletskom prvenstvu svijeta Srbija očekuje nastupe dvije sjajne djevojke Angeline Topić i Adrijane Vilagoš, pa možda ipak, ugrabimo posljedni tračak letnjeg sunca za ipak neku navijačku radost za veliku evropsku sportsku silu koja se zove: Srbija!
