Piše: Oliver Janković
Atomski tenis, probijanje kineskih i zvučnih zidova, borba dva takmičarska titana i Golijata, a istovremeno dva mentalno samouvjerena Davida. Sve smo to vidjeli u polufinalnom duelu mastersa u Pekingu, u meču između Novaka Đokovića (Srbija) i Danila Medvedeva (Rusija). Pobjedio je onaj koji u Pekingu ne zna za poraz – nikada! Od 33 meča koliko ih je u svojoj karijeri Đoković odigrao na ovom turniru, sve ih je dobio. Pa i ovaj posljednji…. Jeste Rus diskvalifikovan zbog jednog svog bizarnog poteza (sjetite se Novakove situacije na US openu prije koju godinu), ali se to desilo pri rezultatu 1:0 za Đokovića (7:5) u setovima i 5:3 u gemovima, na Novakov servis.
I dalje mislimo ono isto što smo rekli juče: ove i ovakve Novakove pobjede ne traže nastavak, ni novi broj trofeja. One su dragocjenost sama za sebe. Da je sa ovoliko (39) godina, neko i dalje konkurentan da može da pobjeđuje trenutno najbolje i značajno mlađe od sebe, i da dopisuje istoriju u smislu ovih frapantnih postignuća kakav je Đokovićev pekinški niz pobjeda, – to je sve, samo po sebi, poslastica.
Sve preko i više od toga nije stvar rezultata ni takmičarske ozbiljnosti, nego čistog dara sa neba. Ili ga ima, ili ga nema. Ako ga bude bilo – junak je tu da ga sa blagodarnošću prihvati, a ako ne, Bože moj, svijet svakako ostaje mlađima.
Sjutra će se igrati dva masters finala, jedan u Pekingu, a drugi u Tokiju. Rezultati mogu biti razni, ali samo jedan od sutrašnjih finalista može doći do svoje 102. ATP titule. Pa da vidimo kakva je volja Neba?
