Piše: Redakcija
Aleksandar Zverev, zvanično svjetski broj 2, osvajač dva grend slema ove godine, redovni „ubica“ mnogih favorita, bio je uoči turnira u Pekingu „dečko koji obećava“ da će izbiti na prvo mjesto ATP liste. Za to mu je bio neophodan naslov u glavnom gradu Kine. A kako se tamo nijesu pojavili ni Siner, ni Alkaraz, pred njim je bio „auto-put“ mogućnosti da to učini.
Jedini koji je mogao da mu stane na put je GOAT Novak Đoković, ali je Srbin u Kinu stigao sa bremenom serije poraza u posljednjih par mjeseci, kao i sa evidentnim zdravstvenim problemima. I pod tim bremenom je prilično posrtao u prva dva kola Pekinga, protiv anonimnih protivnika. Posrtao, ali i pobjeđivao, nanizavši nestvarnih 31 pobjeda od 31 meča na ovom turniru.
Međutim, djelovalo je da će tom nizu doći kraj, jer ga je u četvrtfinalu čekao Zverev, koji poput brzog voza tutnji ovim turnirom i grabi ka otvorenom 1. mjestu ATP liste. Razlika u formi i u trenutnom renkingu išla je u prilog Njemcu sa ruskim korjenima. Jedino što je Novak Đoković imao na svojoj strani jeste šmek nevjerovatne pekinške tradicije, i neki ugovor sa nebesima, nepoznat ostalim smrtnicima. Đoković je ove sezone ima jedno finale i jedno polufinale GS turnira, ali je u javnosti dominirao utisak da njegova aura blijedi. Posebno pod okolnostima očiglednih zdravstvenih tegoba.
A onda se danas desilo čudo. Ne znam kako i otkuda, ali na teren u Pekingu se spustio potpuno novi Novak, odnosno onaj stari. Onaj koji svuda stiže i sve pogađa, i koji je kadar navesti Zvereva da gubi kontrolu nad ključnim udarcima. Bio je to onaj stari, dobri nesigurni i nervozni Zverev nasuprot Novaka, i onaj još stariji i bolji Đoković, nasuprot bilo kog svog protivnika.
I šta sad imamo? Zvereva bez prvog mjesta. Đokovića na 32/32 i u polufinalu Pekinga. I što je još važnije: Đokovića koji je izašao na kraj sa mučninama, i koji igra za svoju dušu. Igra tako i toliko da poslije ovakvih pobjeda apsolutno nije bitno kad će i da li će uslijediti sljedeća. On je jednostavno tu, još uvjek među najboljima, i može pobjediti bilo koga od trenutno najvećih. A upravo to izaziva veliko olakšanje i sreću kod njegovih navijača, koji njegovo ime izgovaraju sa: Novaaa Aha ha ha k! To je uzvik preokreta, poklič savršenog riterna i vrisak rezultatske nagrade koja dolazi poslije beskrajnog, šampionskog strpljenja. To je onaj beskrajni smijeh nad onim što je nestvarno, neobjašnjivo a prelijepo.
