Piše: Milan Galović
Rad Mihaila Zvinčuka, u svetskoj javnosti zainteresovanoj za vojna zbivanja poznatog pod pseudonimom Ribar, što je naziv njegovog telegram kanala koji prati 1,2 miliona ljudi, upečatljiv je primer fuzije stručnog bloga, istraživačkog novinarstva i analitike. Po obrazovanju oficir i prevodilac za engleski i arapski, ovaj Rus ima iskustva u vojnim misijama u Siriji i Iraku. Radio je u sistemu informisanja ruske vojske i vodio međunarodnu redakciju u medijskom holdingu „Patriot” kontroverznog Jevgenija Prigožina, za koga, kao njegov bivši saradnik, ne veruje da je poginuo u padu aviona jer je reč o čoveku koji je u sekundi menjao odluke i počinjao ispočetka, dokazujući da može da izvede ono što drugi ne mogu.
Zvinčukove informacije zahvaljujući njegovim i partnerskim kanalima stižu do 12 miliona ljudi. Finansira se prodajom analiza i usluga institucijama i kompanijama, kao i podrškom individualnih pratilaca. Pseudonim je preuzeo iz naučne fantastike, knjige Roberta Džordana „Prsten vremena”.
„Tamo, u tom izmišljenom svetu, postoji analog šaha. Glavna figura u tom paralelnom šahu zove se Ribar. Ona ne postoji od početka igre, nego se pojavljuje neeočekivano u nekom trenutku igre, u potpunosti menjajući situaciju. To mi se dopalo, pa sam preuzeo to ime. Na srpskom ribar je – ribar, u starom ruskom jeziku takođe, ali danas se koristi savremeniji izraz. Svetog Andreja Prvozvanog zvali su ribarom svih mrtvih. To je drevna reč. Postoji izraz „loviti ribu u mutnoj vodi”, posebno kad govorimo o politici. Ja sam, praktično, u ulozi ribara, lovim temu koja me zanima u moru mutnih informacija politike”, kaže Zvinčuk u intervjuu za „Politiku” datom u baru hotela „Moskva” u Beogradu, tokom kojeg smo razgovarali o ratu u Ukrajini i drugim temama.
Pominjemo Prigožina, koji je govorio o korupciji u Ministarstvu odbrane. U kojoj meri je ta korupcija urušila moral ruskog naroda i vojske, da li je, po vašem mišljenju, Sergej Šojgu smenjen ili raspoređen na novu dužnost?
Imate pogrešne ocene i pogled na situaciju. U ruskoj vojsci je, naprotiv, krenulo oduševljenje posle smenjivanja i hapšenja rukovodilaca. Čak ni oslobađanje Avdejevke, grada za koji su se više meseci vodile borbe, nije izazvalo toliko oduševljenje u vojsci kao hapšenje nekoliko zamenika ministra odbrane. Mislite da u vojsci nisu znali za korupciju pre nego što se sve ovo desilo? Šojgu i njegov tim su obavili svoju ulogu, njihov zadatak je bio da odvuku na sebe taj negativni odnos. Sad je počeo novi predsednički mandat i zbog toga je doveden novi ministar odbrane. I taj predsednički mandat započet je na ovom pozitivnom talasu, ta pozitivna nota i entuzijazam su nešto što je najviše potrebno na frontu. Ako pročitate zvanična saopštenja, svi ti slučajevi korupcije se dešavaju još od 2018, 2020, znači već godinama. O čemu to govori? To znači da nije bilo neke komande od gore, svi su to znali dosta dugo, ali sada je jednostavno došla komanda: počnite čišćenje.
Prilikom prošlog boravka u Srbiji najavili ste rusku ofanzivu na području Harkova, ostajete li pri toj proceni?
Rekao sam – ofanziva u Harkovskoj oblasti, ne na sam grad Harkov. Da bi se moglo razmišljati o zauzimanju Harkova, potrebna je mnogo veća koncentracija snaga. Ako pogledate liniju fronta, šta se dešavalo u Harkovskoj oblasti – to je stvaranje zona zaštite. To je bio javno saopšteni zadatak, a nezvanični je bio da se ukrajinske rezerve odvuku s drugih delova fronta i da se olakša ofanziva na drugim delovima fronta. Naša grupacija od oko 50.000 vojnika prodrla je samo oko tri-četiri kilometra u dubinu, što je bilo dovoljno da Ukrajinci dovedu tamo oko 70.000 vojnika. U međuvremenu, dok traje taj zadatak u Harkovskoj oblasti, mi smo uspeli da postignemo sledeće: zauzeli smo nekoliko sela na kupjanskom pravcu, gde godinu dana nije bilo pomeranja linije fronta, uspeli smo da prodremo u istočne delove grada Časovog Jara, zauzeli smo nekoliko ključnih uzvišica u okolini tog grada, pokrenuli smo ofanzivu severno i zapadno od Avdejevke i pomerili liniju fronta, nastupamo u okolini Donjecka, zauzeli smo više od pola grada Krasnogorovke, na južnodonjeckom pravcu zauzeli smo Novomihajlovku i Paraskovivku. Na zaporoškom frontu povratili smo oblast koju su Ukrajinci zauzeli u ofanzivi prošle godine.
Sve ovo je svedočanstvo o rezultatima koje smo postigli tako što smo izvršili pritisak u Harkovskoj oblasti. Uzimajući u obzir da je Putin nedavno predložio da se krene u mirovne pregovore s Ukrajinom, imajući u vidu ove uspehe na frontu, to je poruka – bolje je da se sada dogovorite s nama jer će posle biti kasno, izgubićete mnogo više.
Kada će se završiti rat u Ukrajini?
Ima mnogo promenljivih koje je teško pogoditi. Mi smo odavno shvatili da epilog sukoba ne zavisi od zbivanja na bojnom polju već od dogovora sila koje stoje iza sukoba. Kad pokretači ovog sukoba odluče da su dovoljno zaradili na njemu, on bi mogao da se završi već sutradan. Što se tiče situacije na ratištu, do septembra ili oktobra mi ćemo na osnovu rezultata letnje ofanzive da procenimo dalji razvoj događaja upravo što se tiče same situacije na terenu. Ali, opet, sve zavisi od politike i pokretača tih sukoba koji stoje u pozadini. Na kraju krajeva, ako Zapad to odluči, vodiće rat do poslednjeg Ukrajinca.
Da li je ruskom narodu jasno koji je cilj ovog rata, stavljanje pod kontrolu cele Ukrajine ili zaštita Rusa i ruskog nasleđa u Ukrajini?
Bilo je više razloga zbog kojih je pokrenuta Specijalna vojna operacija. Prvo, obnavljanje istorijske pravde i istorijskog nasleđa ruskog Donbasa. Drugo, to što je takozvana Ukrajina postala ozbiljna opasnost po Rusiju. Treće, postojali su dogovori iza kulisa da, ako Rusija uvede svoje trupe, može da izvrši podelu Ukrajine s takozvanim zapadnim partnerima. Četvrto, gomila lažnih izveštaja visokih vojnih i političkih rukovodilaca da ćemo, ako uvedemo trupe, moći da stavimo pod kontrolu Ukrajinu. Sve ovo je dovelo do odluke o pokretanju vojne operacije koja je trebalo da dovede do mira u Ukrajini. Ali, ispalo je kako je ispalo, što smo svi videli.
Ono što je u početku izgledalo kao neka vrsta dogovora s kolektivnim Zapadom pretvorilo se u klopku, i to već drugog ili trećeg dana. Meni je veoma dobro poznato iz pouzdanih izvora da je ruska grupacija koja je napredovala na Kijev pregovarala sa Zelenskim o kapitulaciji. On je čak lično dolazio u štab ruskih trupa i dogovor je bio postignut, ali kasnije su Britanci rekli – ne. I onda je umesto brzog razrešenja počeo dugotrajni sukob. I to nas dovodi do toga da se bilo koja vrsta dogovora sa Zapadom ne može smatrati dogovorom. Zašto? Zato što Zapad dogovore ne smatra značajnim, važećim niti misli da imaju bilo kakvu pravnu snagu. Uostalom, Srbima to ne treba objašnjavati, Srbi to najbolje znaju, osećaju to po Dejtonskom sporazumu.
Mornarica je najslabiji deo naše vojske
Da li vam se čini da Crnomorska flota nije izvršila ono što je od nje očekivano?
Uzimajući u obzir da je Crnomorska flota pretrpela gubitke od oko 40 odsto, ne mogu drugačije da ocenim njen učinak nego kao nezadovoljavajući. Ali, takvu ocenu je Crnomorska flota dobila i od vrhovnog komandanta – smenjeni su ne samo komandant flote već i komandant celokupne ruske mornarice. Nažalost, moramo da priznamo da je mornarica trenutno najslabiji deo ruske vojske. To su potvrdila borbena dejstva na Crnom moru. Znam da je za Srbiju veoma važno pitanje kada će ruska vojska da zauzme Odesku oblast i izbije na ušće Dunava, i ja to priželjkujem, ali i znam da Crnomorska flota nema mogućnosti da organizuje takvu operaciju. Crnomorsko područje je postalo poligon za isprobavanje novih vojnih tehnologija. Vidimo morske dronove, ali i sredstva borbe protiv njih – pokazalo se da su najuspešniji u borbi protiv njih helikopteri i mobilni obalski raketni sistem. Da sam na mestu stručnjaka u GRU (vojna tajna služba) odabrao bih nekoliko obučenih grupa jemenskih Huta, prebacio bih ih u Rusiju, rasporedio na brodove, možda i trgovačke, i pustio ih da u međunarodnim vodama Crnog mora obaraju američke dronove i avione.
Izvor: Politika
