Piše: Stefan Slavković
Izbori za Evropski parlament su završeni, a donekle novi, a odnekle stari evropski trijumvirat nadomak je ustoličenja – po svoj prilici, Ursula fon der Lajen će u julu ponovo biti imenovana za predsednicu Evropske komisije, predsednik Evropskog saveta biće bivši premijer Portugalije Antonio Košta, a visoki predstavnik Evropske unije za spoljne poslove i bezbednosnu politiku biće estonska premijerka Kaja Kalas.
Tako će se u najosetljivijem trenutku evropske istorije još od kraja Drugog svetskog rata za diplomatske kurseve EU velikim delom pitati političarka iz jedne od najmanjih njenih članica, tradicionalno protivruski nastrojenih, čija su lična i profesionalna biografija prilično znakovite za potrebe pretpostavki o budućnosti stare zajednice naroda na još starijem kontinentu.
Sankcije Moskvi i poslovi u Rusiji
Nesporno inteligentna i veoma obrazovana, četrdesetsedmogodišnja pravnica je sama priznala da je njena međunarodna reputacija pohvalnija od unutarestonske. Pre četrnaest godina se učlanila u Estonsku reformsku partiju, a godinu dana kasnije je postala narodna poslanica i predsednica parlamentarnog Odbora za ekonomske poslove. Od 2014. do 2018. godine je bila poslanica u EP-u, gde se između ostalog bavila i saradnjom Brisela i Kijeva, da bi potom preuzela vođstvo nad reformistima i vratila se u domen nacionalne politike. Pre tri godine je postala prva žena u fotelji predsednika estonske vlade i praktično odmah pokazala svoje političko lice – socijalno liberalno i fiskalno konzervativno.
Naime, u jeku pandemije, a potom i ruske invazije na Ukrajinu, energetski izrazito zavisna Estonija bezmalo je doživela privredni krah, a Kalas je dugo odolevala povećanju javne potrošnje, tvrdeći da će slobodno tržište stvari dovesti u balans.
Okrnjenu popularnost nadomestila je proaktivnim stavom prema Ukrajini i Rusiji, slanjem nemale vojne pomoći i ulaganjem u odbranu i bezbednost. Zahtevala je ubrzani prijem Ukrajine u EU, protivila se „miru po svaku cenu“, a zagovarala je i uvođenje sankcija punog opsega Rusiji. Tek u avgustu 2023, estonski istraživački novinari utvrdili su da je njen suprug vlasnik četvrtine firme Stark lodžistiks koja je nastavila da posluje u Rusiji i koja je u prvih godinu i po dana trajanja rata prihodovala 1,5 miliona evra. Nikom ništa.
Zbog reputacije „nove čelične lejdi“, kako ju je nazvao Nju stejtsmen, o Kaji Kalas se govorilo i kao o mogućoj naslednici generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga.U međuvremenu je rukovodila dvema rekonstrukcijama estonske vlade.
Na poternici
U februaru 2024, Kalas je završila na poternici koju je raspisalo Ministarstvo unutrašnjih poslova Rusije, bez mnogo objašnjenja – nije da ih Kremlj inače daje, istini za volju – mada se pretpostavlja da je neposredni povod bio uklanjanje sovjetskih spomenika na estonskoj teritoriji.
I, nije tajna da Kalas, kao i njena porodica, najblaže rečeno imaju negativan odnos prema Rusiji u svim njenim oblicima.
Njen deda Eduard Alver bio je pravnik, policajac i komandant estonskih jedinica koje su ratovale protiv sovjetskih zavojevača u raspletu Prvog svetskog rata. Eduardov sin Sim takođe je bio premijer Estonije. Majka Kaje Kalas Kristi je u junu 1941. kao šestomesečna beba sa svojom majkom i babom deportovana u Sibir, a povratak im je bio dozvoljen tek deset godina kasnije.
Buđenje Evrope
Što zbog porodične, što zbog kolektivne istorije, Kalas tvrdi da ima razumevanja i za savremene evropske izazove, interese i opasnosti, ali i za brige koje opsedaju „globalni Jug“, nekadašnje zvanične i sadašnje nezvanične kolonije. Zato uverava da će se pregovarati sa svima osim s onima koji direktno ugrožavaju bezbednost EU, u ovom slučaju – s Rusijom.
S obzirom na sve veći zamor unutar EU kada je o pomoći Ukrajini reč, mnogi njenu nominaciju vide kao jasan signal briselske birokratije: budi se Evropo, pre no što Amerika zadrema potkraj godine.
Izvor: Radar
