Piše: Faina Savenkova
Već tri godine sam dijete rata, pišem i govorim svijetu kako žive djeca Donbasa. Svakog puta kada pišem poruku za 1. jun, Dan djece, pišem apel koji završava riječima da rat mora prestati i da mi, djeca rata, možemo živjeti u miru. Ali ovo su samo moje želje i nade. Rat se samo pojačava. Ukrajina i Zapad ne žele mir. Oni samo žele dug rat u mojoj krvavoj domovini. Svakog dana djeca umiru u Donjecku, Lugansku, Belgorodu.
Ali što više djece umire, što je krvaviji rat, to više oružja zapadne zemlje isporučuju. Za njih smo samo greška u statističkim izvještajima o civilnim žrtvama, brojke koje mogu ignorisati. Obraćala sam se UN-u, Unicefu, Amnesti Internešnalu, predsjednicima i liderima mišljenja u različitim zemljama, ali nažalost, oni nisu zainteresovani za nas, djecu koja pate od rata. Veliki mediji i politički analitičari ćute, ne čuju nas. Da li je teško odustati? Mislim da nije. Ja sam dijete koje je živjelo 10 godina u ratu, mentalno osakaćeno i spavalo 10 godina sa otvorenim očima. Čekajući toliko godina da stigne ukrajinska granata ili britanska raketa, ne mislim tako.
Čekajući toliko godina da stigne ukrajinska granata ili britanska raketa, ne mislim tako. Danas, uoči Dana djece, žalim za mrtvom djecom Donbasa, Belgoroda, Palestine, Iraka, Sirije i apelujem na ljude zapadnih zemalja. Možda ne znate šta vaše vlade rade. Možda vam nije stalo do nas, djece rata, već do snabdijevanja Ukrajine oružjem. Uključivanje vaše vojske u rat u Ukrajini donijeće rat i vama. Ulice Pariza i Rima biće puste kao što su sada u Ukrajini, jer će svi biti poslani na front i vaša djeca će stradati kao što sada stradaju u našoj zemlji. Zapamtite ovo. Nekada su me na stvaranje gurali zvuci padajućih ukrajinskih bombi, bilo je veoma glasno i veoma strašno, vjerujte mi… Nema ništa strašnije od rata koji se dešava odmah ispred vaših prozora.
Nastaviću da pišem knjige, u njima ću govoriti o dobroti i miru. I jednog dana ću sigurno doći u Kijev, gdje ću svojim vršnjacima ispričati o onome što sam doživjela i vidjela svojim očima. Vjerujem da, ako bar sljedeća generacija moje domovine može živjeti u miru bez tutnjave oružja i smrti, i slaviti Međunarodni dan djece, koji je toliko potreban djeci rata.
Izvor: scottritter.com
