Tradicionalnim okupljanjem u selu Vranište, danas je u opštini Gora, igrom i pesmom počela proslava Đurđevdana ili Đurena, koji za Gorance ima poseban značaj.
Proslava na mestu Vlaško, kreće uz prve zvuke tradicionalnih instrumenata, zurli i tupana. Kao i do sada, svi koji su u potrazi za boljim životom davno napustili svoj zavičaj, na ovaj dan mu se vraćaju.
Jedan od njih je i Fikret Nuhi, rodom iz sela Vranište, koji već godinama živi u Francuskoj. Jedan je od organizatora manifestacije i sa ponosom ističe da je ovo dan koji okuplja Gorance.
“Đurđevdan ili, kako mi u Gori kažemo – Đuren, naš je tradicionalni praznik koji okuplja Gorance – bilo gde da su moraju ovde da dođu za Đurđevdan. Gora je toliko lepa, a toliko zapuštena i da ne dođemo za Đurđevdan bila bi nas sramota od nas samih“, kaže Nuhi.
Među okupljenima je, dodaje, više od 80 odsto ljudi iz dijaspore, kojih je ove godine došao „popriličan broj“, možda i najviše u odnosu na sve prethodne godine.
„Srećan sam što vidim ovoliki broj ljudi iz svih sela iz Opolja, goranskih sela iz Albanije, iz Makedonije svi su tu. Gora u malom je ovde”, kaže Nuhi.
Priča da su ranije običaji bili malo drugačiji, ali da je očuvan duh praznika.
“Ranije su običaji bili malo drugačiji i interesantniji, jer se ujutru u pet sati išlo na uranak, krilo se maslo zbog devojke i žene. Pravila se pita masnik, tradicionalno za Đurđevdan, a posle toga se pekla jagnjetina. Slavilo se u selu Mlike i u našem selu. Sutra se slavi u Rapči, pa idu Zli potok, Brod, Restelica i najbolji deo u godini je 5. i 6. maj, praznik koji sakuplja sve, i stare i mlade”, kazao je Nuhi.
Na poljani su se mogle videti mlade devojke obučene u narodnu nošnju.
Adna Adiša je sa roditeljima stigla iz Francuske i ističe da joj se običaji na ovaj dan veoma sviđaju.
“Nošnja mi se sviđa. Bilo mi je potrebno dosta vremena da se spremim za ovaj dan. Ovo mi je prvi Đuren i prelepo je. Dolazim iz Francuske, i drugačije je kada gledamo na televiziji i kada dođemo ovde. Bilo mi je mnogo čudno na početku ali mi se kasnije svidelo, upoznajemo nove ljude i prelepo je”, kaže Adiša.
I Jasmina Mimiši iz sela Vranište je došla obučena u nošnju za koju kaže da je veoma skupa i da je potrebno dosta vremena da se izradi.
“Od kada postoje Goranci, postoji i ova tradicija. Ova nošnja je veoma skupa i potreban je duži vremenski period dok se napravi, a dugo vremena treba i dok se oblači, dok se namesti sve kako treba…“, kaže Jasmina.
Priča da Đurđevdan traje četiri ili pet dana, a prvog dana devojke izlaze sa momcima, uzimaju cveće i idu na vodu, oblače narodnu nošnju.
„Danas je Đurđevdan i imamo tupane, devojke igraju kolo, tu je mnogo hrane i pića. Sutradan se ovo veselje seli u drugo selo Rapče, a 8. maja svako ide u svoje selo. Ovo je jedno veliko okupljanje i ljudi iz dijaspore dolaze da posete svoje domove i ispoštuju običaje”, kaže Mimiši.
Rakita Murtezani dodaje da su se na istom mestu okupljali i u njenoj mladosti.
“I ranije smo isto dolazili na ovo mesto. I sada je isto, mada malo modernije. Ranije su Goranci dolazili iz Srbije a sada iz dijaspore, sa svih strana. Za Đuren dolaze ovde i onda do sledećeg praznika nema nikoga, a ranije su dolazili i za Đuren, i leti i zimi”, priseća se ona.
U selima u opštini Gora, prema rečima meštana, živi između 7.000 i 10.000 stanovnika, a oko 20.000 je Goranaca koji dođu za vreme proslave praznika.
Izvor: Kosovo Online
